SJEN POLIDORA

SJEN POLIDORA, lik u tragediji Hekuba.

Pojavljuje se samo u prvom prizoru prvoga čina, u kojem – u skladu sa senekijanskom dramaturgijom – najavljuje radnju, istodobno otkrivajući silnice dramskoga zapleta te njegov monolog obnaša klas. funkciju prologa, ponajprije zbog narativne distanciranosti i sveznajuće pozicije koju zauzima. Polidor je Hekubin sin, kojega je usmrtio tiranin Polinesto, zbog zlata koje je Hekubin suprug Prijam sinu ostavio u naslijeđe. Njegovo ubojstvo prvo je od dviju nasilnih smrti (druga je Poliksenino žrtvovanje Ahileju) koje će motivirati Hekubin završni osvetnički čin, odn. ubojstvo Polinestovih potomaka te njegovo osljepljivanje. Sjen Polidora progovara o svojoj nesretnoj sudbini, o prokletstvu svojega roda i cjelokupne trojanske zajednice koja je pala u grč. ropstvo. Konačno, govori i o povijesti slavne obitelji, posebice o bratu Hektoru i ocu Prijamu, te o zarobljeničkom statusu majke, negdašnje trojanske kraljice. Njegovo se mrtvo tijelo međutim pojavljuje još jednom u tragediji, na završetku četvrtoga čina, u trenutku kad i vila izgovara »tužbu vrh mrtva Polidora«. Iako se u drami ne pojavljuje kao aktivan lik, Sjen Polidora obnaša niz važnih dramaturških funkcija. Prvo, kompenzira izostanak tradicionalne senekijanske apstraktne figure koja je uvijek bila smještena u prolog i koja je, s pozicije objektivne izvandramske svijesti, komentirala tragički zaplet, redovito najavljujući i mogući ishod. Drugo, poslužio je Hekubi da prevari protivnika Polinesta i namami ga u šator trojanskih žena, kako bi ga ondje oslijepila, a njegove sinove prepustila bijesu trojanskih žena. Hekuba zapravo manipulira i znanjem svojih protivnika. Ona se pretvara kako nije upoznata s okolnostima nasilne smrti sina, pretvara se potom da je uvjerena u Polinestove tvrdnje kako je njezin sin živ i zdrav, premda ga je nekoliko prizora prije vidjela mrtva, da bi naposljetku nadmudrila protivnike i ostvarila želju za osvetom. Polidor se spominje i u korskim dionicama, osobito u lirsko-kontemplativnim pjesmama vila, u kojima njegovo krvničko ubojstvo najčešće simbolizira sve negativnosti »novoga režima«: Polidor je ubijen zbog stričeve pohlepe za zlatom, dakle, iz Hekubine perspektive, za prizemnim materijalnim dobrima.

Autor: Leo Rafolt