RADMIO

RADMIO, lik u drami Tirena.

Ljubmirov prijatelj, a kao i on, pripada svijetu uzmnožnih pastira. U prvom prizoru prvoga čina susreće Ljubenka i priopćava mu da traži Ljubmira, koji se zaljubio u vilu Tirenu. Ponaša se poput »razumnoga savjetnika« i ide potražiti prijatelja jer sumnja da će si zbog ljubavi oduzeti život. U drugom prizoru petoga čina – zajedno s Ljubenkom – pronalazi Ljubmira, koji se hoće ubiti, a na vijest da je Tirena mrtva, suosjeća s njim i apostrofira smrt: »O smrti nemila, izagnana s nebes, / da li s’ potlačila od svita vas ures? / Da li sve radosti obrćeš svjetovne / u gorke žalosti, u tužbe jadovne?« (V, 2, s. 1545–1548). U trećem prizoru istoga čina kazuje Remeti što se dogodilo s Ljubmirom i Tirenom, a kad treba nešto žrtvovati da bi Tirena oživjela, žrtvuje liru: »Liru vam ovuj sad, o višnji, darivam / uz koju već nikad spievati ne imam / neg kada hvaliti budem vašu kripos, / kojome vratiti možete ovuj lipos« (V, 3, s. 1605–1608). Budući da Radmio – poput Ljubenka – na žrtvenik stavlja obećanje da će odsad pjevati samo pjesme koje će slaviti »višnje«, nagađalo se da se iza likova trojice pastira »skrivaju tri mlada dubrovačka književnika« (L. Košuta, Siena u životu i djelu Marina Držića – Siena nella vita e nell’opera di Marino Darsa /Marin Držić/, 1961). U četvrtom prizoru petoga čina Radmio sudjeluje u tuči ubogih (Miljenko, Radat, Dragić) i uzmnožnih pastira, u koju se upletu još i tri satira, dok će u petom prizoru sve prisutne pozvati na razumno ponašanje.

Autor: Milovan Tatarin