PROLITJE

PROLITJE, lik u drami Džuho Krpeta.

Iz jednoga monologa razabire se da je zaljubljen u Lito, koja je međutim nezainteresirana za njega. Obraća se tužaljkom prirodi (»travice zelene, i vi, drago cvijetjice«), a način na koji to čini podsjeća na petrarkističke lamente (»kako led na suncu«, »plam ognjene ljubavi praži mlados moju«). Moli Kupida da mu pomogne »da Lito draga obljubi svoga Prolitja, kako Prolitje ljubi nje lipos«, odn. da tim činom pokaže je li bog ljubavi ili ne. To je iskušenje, inače, postavljeno i liku Kupida u Tireni (u njegovu moć sumnjaju Radat i sin mu Dragić), gdje on sam kaže: »Kolika oholas i š njome mala moć / u ljudeh jes danas, izriet ju nije moć. / Oto su ki vele da nije bog Ljubav; / i toj tko mni ciele pameti nie ni zdrav« (III, 4, s. 1029– 1032). U drami Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena božica Venere identičnim razlozima nuka vlastitoga sina da joj ispuni želju i učini da se Adon u nju zaljubi: »Pozna’ ću, sinko moj, od sione ljubavi, / učiniš ako toj, jesi li bog pravi« (4, s. 229–230).

Autor: Milovan Tatarin