POMET

POMET, izgubljena komedija Marina Držića.

Milan Rešetar je pretpostavljao da se nekoć nalazila u rukopisu – nastalom najvjerojatnije sred. XVI. st. (Rešetarov rukopis) – u kojem su se sačuvale sve danas poznate Držićeve drame u prozi: »Na 24 lista što poslije Skupa fale (l. 27 do 50) bilo je dakle još obilno mjesta za dvije čitave drame kolik je Skup, ili za jednu veću kolik je Dundo Maroje koji, nešto osakaćen pri samome kraju, zauzimļe 25 listova, to jest l. 51–75a; (…) Najboļe bi na ovo mjesto pristajala ’komedija od Pometa’ kad se u prologu k Dundu Maroju kaže da je ova posļedńa bila upravo nastavak Pometu« (Djela Marina Držića, 1930). Iako Đuro Matijašević, koji je ispisao dijelove iz šest komedija (Komadi proze i stihova uzeti iz komedija Marina Držića – Stracci di prose e di versi, tolti dalle Comedie di Marino Darʃcich ), iz Pometa nije ispisao ni jednu rečenicu, Rešetar misli da listovi 27–50, na kojima se komedija mogla nalaziti, nisu nedostajali u njegovo doba, a ni kad se rukopisom – nakon Matijaševićeve smrti – koristio njegov nećak Ivan Marija Matijašević. Sve što se zna o Pometu potječe iz prvog i drugog prologa Dunda Maroja i nekih replika. O godini izvedbe zaključuje se iz riječi negromanta Dugoga Nosa: »Ja što jesu tri godine, ako se spomenujete, putujući po svijetu srjeća me dovede u ovi vaš čestiti grad, i od moje negromancije ukazah vam što umjeh«. Budući da je Dundo Maroje prikazan o pokladama 1551, proizlazi da je Pomet izveden 1548. Iste je godine izvedena i Tirena, no ne zna se koje od tih dvaju djela ima prvenstvo, ali se pretpostavlja da je riječ o Pometu. M. Rešetaru je ta pretpostavka bila neprihvatljiva, jer »ne mogu vjerovati da je D. izašao prvi put pred publiku jednom građanskom komedijom u prozi, tim više što imamo dobra razloga misliti da je ńegova prva drama bila baš Tirena«. Pomet je imao prolog, a izgovorio ga je Dugi Nos. Držić kaže da je Dundo Maroje nastavak Pometa: »U njoj [Dundu Maroju] će bit jedna stvar koja scijenim da vam će draga bit, er će bit nova i stara, – nova, er slijedi onu prvu komediju od Pometa, kako da je ona [Pomet] i ova [Dundo Maroje] sve jedna komedija, i u tu smo svojevolju oto mi sami upali, – stara, er ćete vidjet u njoj one iste prve prikazaoce, a to jes: Dundo Maroje, Pavo Novobrđanin, Pomet i ostali«. Čini se da je Pomet imao uspjeha kod publike, što se može zaključiti iz drugoga prologa: »I ako komedija [Dundo Maroje], od šta se ne varamo, ne uzbude vam toliko draga, ali vam će Dundo Maroje, Pomet, Grubiša i ostali drazi bit«. Radnja Pometa bila je smještena u Dubrovnik, o čemu se govori u drugom prologu: »I prva je prikazana u Dubrovniku, a ova će bit u Rimu, a vi ćete iz Dubrovnika gledat«. Od likova koji su sigurno bili u Pometu, u prolozima se spominju Dundo Maroje, Pomet, Grubiša i Pavo Novobrđanin. Dunda Maroja i Pometa Držić u prolozima spominje tri puta, Grubišu dva puta, a Pavu Novobrđanina jedanput. Tu je zatim Maro, a popisu likova zacijelo treba dodati i Popivu, budući da on na jednome mjestu Dunda Maroja podsjeća Pometa: »Spomenuješ li se kad ga [Mara Marojeva] ti navede da staromu gosparu ukradete dvije tisuće cekina, i kad ih pak podvrgoste kao vruću opeku?« (I, 5), iz čega proizlazi da je Pomet u Pometu bio Marov sluga, što potvrđuje i Pometova replika: »Njegda tvoj bijeh u Dubrovniku« (I, 6). Po svemu sudeći među likovima Pometa bio je i Bokčilo, koji u Rimu prepoznaje Pometa (»Gosparu, ȍno i Pometa, one lupežine štono u gradu biješe; jaohi meni, gdje mi se je skitnja doskitao!«, I, 6), a oprezno bi se moglo pomisliti da je kakvu ulogu imao i Mazija, na što navodi njegova replika upućena Pometu: »Ja znam te kad te sam napojio jednijem siromaškijem po kutaoca vinca, a ti, nebog, ne mogaše toralu kruha kupit; sad si veličak čovjek, ja sam siromah« (IV, 7). Komedija je imala bogatu scenografiju (»I ako ne uzbude šena lijepa kako i prva, túžimo se na brijeme koje nam je arkitete odvelo«), a prikazala ju je Pometdružina. O sadržaju Pometa ponešto se doznaje iz drugoga prologa: »Ako nijeste zaboravili kako mu [Dundu Maroju] biše ukradeni dukati i vraćeni s patom da se sinu spodesta od svega po smrti; po tomu znajte er su novi pat učinili da se sinu Maru za onada ne spodestava, ma da mu da pet tisuć dukata, da otide u Jakin, a iz Jakina u Fjerencu za učinit svîtā i s tjezijem svitami pak da otide na Sofiju s patom, ako se dobro ponese i da mu s dobitkom dođe, da mu skrituru od spodestacijoni ončas učini, i da ga oženi i da mu da vladat svijem ostalijem dinarmi«. Zaplet Pometa oblikovao se oko novca koji je Maro – uz Pometovu pomoć – ukrao Dundu Maroju, zatim ga vratio i s ocem sklopio ugovor o nasljedstvu; Maro se i vjerio, budući da u Dundu Maroju u Rim stiže vjerenica Pȅra u pratnji bratučeda Dživa i Babe, a preodjevena u mušku odjeću (»Maroje: Jesu tri godišta, vjerivši ga, ja lud dah mu, dah mu u ruke pet tisuća, ajme!«, I, 1). Ne zna se gdje je Pomet izveden. Negromantova rečenica: »I zahvaliste mi, i platu imah, što katance stavih na njeke zle jezike koji za zlo imaju ono što im se za dobro čini«, povezivala se s Pometom te je zaključivano da je u njemu Držić kritizirao dubrovački život, što je imalo i stanovite učinke za samoga autora, koji su kulminirali u optužbi za plagijat nakon prikazivanja Tirene (M. Ratković, »Pomet« ili »Tirena«?, 1968). Leo Košuta je pretpostavio da Pometa »platonistička književna sredina nije mogla smatrati ozbiljnim književnim djelom« (Pravi i obrnuti svijet u Držićevu »Dundu Maroju« – Il mondo vero e il mondo a rovescio in »Dundo Maroje« di Marino Darsa /Marin Držić/, 1964). Pomet nije samo Držićeva prva prozna drama nego i prva eruditna komedija hrvatske renesanse.

Autor: Milovan Tatarin