POLINESTO

POLINESTO, lik u tragediji Hekuba, kralj od Tracije, Polidorov krvnik i ubojica te središnji Hekubin oponent.

Isprva glavna junakinja nije upoznata sa svim okolnostima njegova krvničkog ubojstva Polidora, ponajprije zbog zlata koje mu je otac ostavio u nasljedstvo. Kroz lik kralja Polinesta Držić progovara o zlatu, jednom od središnjih motiva svojega dramskog stvaralaštva. U dramaturškom pogledu Polinesto je marginalan lik, ne samo zato što se pojavljuje tek u posljednjem, petom činu nego i zato što čitatelje o njegovu činu ubojstva izvještava Sjen Polidora na samom početku. Kada se pojavljuje, u prvom prizoru posljednjega čina, Hekuba ga namamljuje u šator trojanskih žena, obećavajući mu zlato (»Zlato sam donila što ti ću dat hranit«, V, 1, s. 2332), osljepljuje ga i ubija mu sinove. O tim prizorima krvoprolića, u skladu s konvencijama tragičkoga žanra, izvještava Semikor (»Velika ‘e njeka stvar unutra učinjena«, V, 1, s. 2367), nakon čega oslijepljeni i prestravljeni Polinesto dolazi na scenu, proklinjući svoju nesretnu sudbinu: »Vajmeh meni, slip ovakoj / kudi da grem, vajmeh, kudi? / Ljezem, ni znam kud li ovoj / pipam tužan, jak zvir svudi / početveronože hode« (V, 1, s. 2391–2395). Polinesto je oblikovan kao senekijanska figura tiranina i krvnika, no istodobno je lakomac koji će zbog zlata ugroziti sistemske interese i kojemu, naposljetku, kralj Agamenon presuđuje, protjerujući ga iz kraljevstva, zbog toga što je radio sebi u korist, a na štetu cijele grč. zajednice.

Autor: Leo Rafolt