PIJERO

PIJERO, lik u komediji Dundo Maroje.

Mladi dubr. vlastelin koji, zajedno s prijateljem Nikom, nakon obavljenih trg. poslova u Firenci, dolazi u Rim da bi se zabavio u društvu Mara Marojeva. Pojavljuje se u drugom, trećem, četvrtom, petom (bez replike) i šestom prizoru drugoga čina te četvrtom prizoru petoga čina. Predlaže Niku da pronađu »kogagodi dobra kompanja, da nas vodi po kortižanah; u tjezijeh ga ćemo pratikah ončas nać« (II, 2). Razgovarajući s Nikom, otkriva zavist prema Marovu načinu života, kakvu i oni teže. Oni su u paklu (»Gledamo feličitati rimske, a konsumamo se u željah«, II, 2), a Maro je u raju jer se»dobru bremenu dava« (II, 2). Franjo Švelec smatra da Držić dvojicu mladića uvodi u komediju »da budu svjedoci Marova rđava vladanja, njegova uživanja i njegova pada« (Komički teatar Marina Držića, 1968). Pijero ulazi u dramsku radnju u ključnim trenucima Marova života: prvi put kada hini da ne prepoznaje oca i drugi put kada doživljava konačni poraz. Pijero osvješćuje njihovu ulogu: »Bogme će to mučno bit! Stiamo a veder kao će ova rabota proć« (II, 6). Od prijatelja Vlaha želi uzajmiti dvjesto dukata dok se ne vjeri, ali ga Vlaho odbija duhovitom počasnicom. Pijero primjećuje da su očevi zaboravili da su i oni bili mladi te kad bi se toga prisjetili i pustili sinove da žive na svoj način, sinovi bi ih spominjali u molitvama pa bi »živjeli kako i Matuzalem« (II, 2).

Autor: Ana Prolić Kragić