PETRUNJELA

PETRUNJELA, lik u komediji Dundo Maroje.

Furlan kao Petrunjela

Mira Furlan kao Petrunjela i Mustafa Nadarević kao Pomet,
Dundo Maroje, HNK Zagreb, 1981 (redatelj Ivica Kunčević)

Sluškinja rim. kurtizane Laure. Prvi se put pojavljuje u prvom prizoru drugoga čina, a zatim u II, 2, 3 (bez replike), 4 (bez replike), 5 (bez replike), 11; III, 9, 10, 11, 15, 17; IV, 4, 9, 10, 12; V, 2, 3, 4. Podrijetlom je iz Dubrovnika, što više puta spominje (»ja sam godišnica dubrovačka«, II, 1) te se uvijek veseli susretu s našjencima. Krsno ime Milica, dolaskom u novu sredinu, promijenila je u Petrunjela: »Pomet: Milice naše, kao se je istrijebila! Istom kad se dođe u Italiju, tako se i deventa drugi. Ova je s imenom promijenila i kostume« (II, 1). Ne taji pravo ime, ali onima koji ju prepoznaju kao dubr. sluškinju Milicu (Pomet, Niko, Pijero, Kamilo) odgovara: »Ne ćamam se ja più veće Milica, – Petrunjela se ćamam« (II, 2). Udvaraju joj Ugov sluga Pomet, Marov sluga Popiva te Tripčeta i Kamilo, »ali nitko od tih obožavatelja ne misli ozbiljno, odn. nitko u Petrunjelu nije zaljubljen« (F. Švelec, Komički teatar Marina Držića, 1968). Ljubavna očitovanja Pometa i Popive protuteža su ljubavnim željama njihovih gospodara, ali i jedan od načina iskazivanja suparništva. Petrunjela koketira sa svim udvaračima, ali ih odbija, služeći se lascivnim i dvosmislenim folklornim pjesmicama kratka metra, vješto se prilagođavajući novoj situaciji i govorniku.

Autor: Ana Prolić Kragić