PANOVSKI, NAUM

PANOVSKI, NAUM, makedonski redatelj (Skoplje, 2. VII. 1950).

Panovski, Uncle Maroje

Naum Panovski,
Uncle Maroje

Režiju diplomirao 1973. na Akademiji dramske umetnosti u Beogradu, doktorirao 1991. u Dallasu (University of Texas) tezom Redateljsko kazalište: uloga redatelja u kazalištu 20. stoljeća (Director’s Theatre: The Role of the Director in the Twentieth Century Theatre). God. 1973–86. radio je na mak. televiziji, gdje je kao redatelj i urednik režirao i uredio više od tisuću različitih televizijskih programa (od dokumentarnih filmova do dječjih programa), a 1986–91. bio je prvi i jedini slobodni kaz. umjetnik u Makedoniji. Radio na Fakultetu dramskih umjetnosti u Skoplju kao docent 1991–92. Od 1992. živi i radi kao redatelj i profesor na amer. sveučilištima u Dallasu, North Hamptonu, Bostonu, Richmondu, Virginiji, Philadelphiji, Washingtonu, a od 2005. voditelj je diplomskoga studija (MFA Program in Performance and Society) na Rhode Island Colledge, Providence, SAD. Objavio je knjige Kazalište kao oružje (Teatarot kako oružje, 1991), o ulozi kazališta u procesu nac. oslobođenja, i Režija Poiesis (Directing Poiesis, 1993), o estetskim i praktičnim aspektima režije. Režirao je više od sedamdeset predstava u teatrima bivše Jugoslavije i SAD-a, na sedam jezika (makedonski, turski, talijanski, hrvatski, srpski, albanski, engleski). Neke od njegovih najuspješnijih predstava nastale su prema dramama suvremenih pisaca: Anera Ive Brešana (Kazalište Marina Držića, 1983), Metastabilni Graal Nenada Prokića (Pozorište Bosanske krajine, Banja Luka, 1986), Istočni divan Dževada Karahasana (Naroden Teatar, Bitolj, 1990), Sarajevo Gorana Stefanovskoga (Undermain Theatre, Dallas, 1995). Režirao je i suvremene amer. tekstove (Tennessee Williams, Arthur Miller, Maria Irene Fornes), a zapaženi su mu projekti nadahnuti klasicima (William Shakespeare, Anton Pavlovič Čehov, Bertolt Brecht).

Na Catholic University of America (CUA) u Washingtonu 22. IV. 2004. režirao je praizvedbu Dunda Maroja u Americi. Za tu je priliku komediju preveo i adaptirao zajedno s Rolandom Reedom, scenografija i oblikovanje svjetla Marin Gozze, kostimografkinja Smaranda Branescu, igralo je dvadesetak studenata glume CUA: J. P. Gulla (Dundo Maroje), Ed Maudlin (Bokčilo), Clint Herring (Maro), Ben Cunis (Pomet), Leslie Cohen (Laura), Katie Hill (Petrunjela), a osobito je bila zanimljiva uloga Fortune (Kelsey Grouge), koja je pred očima publike rasla i smanjivala se prema razvoju događaja i njihova utjecaja na Pometov život. Povodom toga događaja na CUA je 24. IV. 2004. organiziran znanstveni skup »Marin Držić, Dubrovnik i renesansa: hrvatsko kazalište u 16. stoljeću«, na kojem su sudjelovali Marin Gozze (Dundo Maroje na otvorenom), Lada Čale Feldman (Od Držića do Shakespearea i nazad: ponovna procjena), Slobodan P. Novak (Držić i njegovo nasljedstvo), Boris Senker (Držićevi likovi i komički tipovi renesansne drame), Michael Mack (Na tri kralja ili kako hoćete: Shakespeareova Ilirija) i R. Reed (Dundo Maroje, putovanje od jedne k drugoj kulturi). Predstava je gostovala na Dubrovačkim ljetnim igrama: prvu izvedbu na Lovrjencu 12. VII. 2004. prekinula je kiša, pa je predstava izvedena sutradan. Kritika je istaknula dvije njezine vrline: vještu obradu unatoč jakoj redukciji i glumačku stilizaciju u slijedu komedije dell’arte.

Autor: Sanja Nikčević