PȄRA

PȄRA, lik u komediji Dundo Maroje.

Marova zaručnica, koja »na mušku obučena« (I, 9) dolazi u Rim u pratnji bratučeda Dživa i Babe da bi pronašla zaručnika koji »u tri godišta, odkle je iz Grada pošao, ne pisat ni meni ni nikomu od svojih jednu ciglovitu knjižicu!« (I, 9). Prvi se put pojavljuje u devetom prizoru prvoga čina, a zatim u sedamnaestom i osamnaestom prizoru trećega čina. Iz drugog prologa, što se potvrđuje i iz Pȅrina razgovora s Dživom, saznaje se da je, kako bi krenula na to »mahnito pošastje« (I, 9), ukrala tristo dukata iz tetkine škrinje. Pothvat u kojem zaručnica, pod krinkom drugog spola, traži zaručnika, česta je dramaturška konvencija, ali ne i nešto što je Držić mogao preuzeti iz dubr. zbilje, što potvrđuje i sama Pȅra (»Dživo, ja sam djevojčica, i učinila sam stvar koju dosle nijedna djevojčica nije učinila«, I, 9). Ona se brine za ugled (»Jaoh, što se će u Gradu od mene govorit?!«, I, 9), a još više strahuje da neće vratiti Mara, koji je »vas s zlicami (…) poplavio svu prćiju« (I, 9). Krećući u potragu za Marom, ne mijenja identitet zato da mu se prikaže kao netko drugi tko bi ga trebao ganuti i učiniti da se prikloni prvotnoj ljubavi, nego zato da se lakše kreće u novoj sredini. Pasivna je u postizanju cilja, inicijativu prepušta Dživu i Babi. Prema onome što je izrečeno u drugom prologu da komedija svrši u veselje, Pȅra će uspjeti u svojoj nakani: Mazija će donijeti vijest o smrti dubr. udovice koja je ostavila veliko nasljedstvo, za koju se može zaključiti da je Pȅrina tetka. Iako je kraj izgubljen, zacijelo će se Pȅra i Maro nakon povratka u Dubrovnik vjenčati.

Autor: Ana Prolić Kragić