NEGROMANT

NEGROMANT, lik u komediji Arkulin.

Perišin kao Negromant

Perica Martinović kao Ančica i Frano Perišin kao Negromant,
Arkulin, Dubrovačke ljetne igre, 2007 (redatelj Krešimir Dolenčić)

Jedan je od ključnih protagonista dramskoga raspleta, kojega prvi angažira Marić, svojatajući ga za dobroga prijatelja (»Ja znam što ću: učinit hoću da mu je vržemo u kuću, ili hoće ili neće; ako ne ustjedbude, imam jednoga negromanta prijatelja; čini’ ću da učini za mene cose de altro mondo«, III, 2). Negromanta na jednome mjestu najavljuje i Arkulin, prije nego što zagonetni čarobnjak učini da kuća naslovnoga junaka na trenutak nestane, odn. prije negoli se, pred rasplet komedije, u Arkulina prerušava, kako bi s Ančicom izvršio čin vjeridbe. Negromant se nekoliko puta legitimira kao čarobnjak (»Mi deletto un poco di negromanzia« – »Pomalo se zabavljam magijom« IV, 4), ali tek na Marićev, Viculinov, a donekle i Tripin nagovor odlučuje nasamariti Arkulina. Podrijetlo je lika nejasno, jer su motivi negromancije karakteristični i za talijansku eruditnu komediografiju – primjerice, pojavljuju se u komediji Negromant (Il Negromante, 1520) Ludovica Ariosta – te za antičku rim. dramaturgiju, među ostalim i za Plautova Amfitriona (Amphitruo), dok su postupci prerušavanja i udvostručavanja identiteta likova stalna obilježja eruditne dramaturgije, a susreću se u gotovo svim komičkim oblicima, od farzeskno-rustikalnih do razvijenijih tipova komedije dell’arte. Tim se postupcima koristio i Držić, osobito u Pjerinu.

Autor: Leo Rafolt