MUNUO

MUNUO, lik u komediji Skup, djetić Kamilov.

Kvrgić kao Munuo

Pero Kvrgić kao Munuo, Skup, HNK Zagreb, 1950 (redatelj Branko Gavella)

Prvi se put pojavljuje u prvom prizoru drugoga čina i ostaje relativno frekventan na sceni (II, 2, 6; III, 5, 8, 11; IV, 1, 6; V, 2, 4). U dijalogu s Grubom izgovara poslovicu, koja se nalazi i u komediji Pjerin, a čije je podrijetlo biblijsko: »Služit gospodaru namuranu dvoja je fatiga, er se služi njemu i njegovoj mahnitosti« (II, 1). Tipičan je lik sluge renesansne komičke dramaturgije, koji, pomažući gospodaru, često preuzima rasplet u svoje ruke. Cilj njegova udvaranja Dživova je mlada godišnica Gruba (»Ova djavolica okom strijelja. – Kmecka kćeri, kradosrca i kume ti malone rijeh, koji s njekijem imenom dođoše, rozice«, II, 1), kojom bi se, da postoji završetak komedije, vjerojatno i vjerio. Jedan je od središnjih pokretača dramske radnje i inicijator komičkih zapleta, i to iz najmanje dvaju razloga: manipulira Kamilovim raspoloženjima, a posredno i njegovim daljnjim akcijama; krade Skupovo blago, što dodatno usložnjava dramski zaplet, ali ga naposljetku, pod prisilom Pjerića, vraća pravome vlasniku. Leo Rafolt

Nepoznat autor