MILJENKO

MILJENKO, lik u drami Tirena.

Mladi vlašić, koji se zaljubio u Tirenu, ali bez Kupidova posredovanja, kao što je to bilo s vlahom Radatom i njegovim sinom Dragićem. Miljenko se izražava petrarkistički, bez vulgarnih izraza kakvi su, primjerice, karakteristični za Radata: »Ka s’ godi ti vila, ljepša s’ ner sunačce, / ka s’ meni stravila ljepotom srdačce« (II, 2, s. 535–536), a često rabi umanjenice tipa putačce, ručica, vodica i sl. Prikazan je kao naivan i lakovjeran dječak koji će – kad ga Tirena pozove da skoči za njom u hladenac – najprije svući odjeću da ju ne bi smočio, zabrinut će se da se vila ne prehladi u studenoj vodi, a odmah će ju poželjeti i vjeriti, određujući se kao dobar ženik vrijednostima svojega seljačkoga svijeta: »Jes mlika, jes sira i, ktomu još bolje, / ljubavi i mira, jes brašna dovolje« (II, 3, s. 583–584). Susret Miljenka s Radatom (II, 4) i majkom Stojnom (II, 5) konvencionalni je prikaz odnosa zaljubljenoga pastira i »razumnih savjetnika«, koji ga pokušavaju odvratiti od ljubavi, no Miljenko će pobjeći, a pojavit će se tek na kraju kad se u četvrtom prizoru petoga čina sukobe obje skupine pastira – uzmnožni (Ljubmir, Ljubenko, Radmio) i ubogi (Miljenko, Radat, Dragić).

Autor: Milovan Tatarin