MENČETIĆ (MENZE), SABO (SEBASTIJAN)

MENČETIĆ (MENZE), SABO (SEBASTIJAN), plemić (Dubrovnik, oko 1513 – Dubrovnik, 1571).

Grb obitelji Menze

Grb obitelji Menčetić (Menze)

Sin Nikolina i Margarite Sorkočević (Sorgo). Rođak Miha Menčetića Matufića. U Veliko vijeće primljen je 4. XI. 1533. Bio je poslanik u Veneciji 1538, a 1557, 1560, 1566. i 1569. dubr. knez. Dana 22. V. 1546. sklopio je bračni ugovor s Đivom, kćeri Frana Gradića. Imao je kćeri Maru i Mariju i sina Nikolina. God. 1556. putovao je kralju Ferdinandu I. zbog braće Bočinčić. Supruga mu je umrla 1560, a nadgrobnicu joj je posvetio Mavro Vetranović (U priminutje gospođe Đive, druževnice gospodina Saba Menčetića, vlastelina dubrovačkoga, M. D. LX.). U doba Velike urote casata njegovih potomaka podupirala je urotnike (salamankeze).

M. Držić mu je uputio poslanicu Svitlomu i vridnomu vlastelinu Sabu Nikulinovu Marin Držić, u kojoj se požalio na optužbe da je plagirao Vetranovića. Premda u njoj nema izravnih aluzija da je riječ upravo o plagijatu Tirene, zna se da je spor nastao oko te drame na temelju Vetranovićeve pjesme Pjesanca Marinu Držiću u pomoć. Budući da je prva izvedba Tirene bila 1548, zacijelo je i pjesma nastala neposredno poslije. U doba nastanka Držić je još očito neafirmiran dramski pisac jer na jednome mjestu kaže: »Lupeštvom, ah, time ne tvor’ me nitkore, / neznano er ime još slavno bit more« (s. 21–22). Starija je historiografija u Sabu Nikulinovu vidjela Saba Gundulića: zabilježio je to Ignjat Đurđević, a od njega je podatak preuzeo Serafin Marija Crijević u Dubrovačkoj knjižnici (Bibliotheca Ragusina: »ad Sebastianum Gundulam«), što je poslije opovrgnuto (M. Pantić, Fragmenti o Marinu Držiću /II/, 1982–83). Zašto se Držić obratio Menčetiću, nepoznato je, no Franjo Švelec (Komički teatar Marina Držića, 1968) prepostavlja da je to učinio zato što je s tim plemićem bio u dobrim odnosima, a on je povjerovao u optužbu.

Autor: Nenad Vekarić i Milovan Tatarin