MEĐU (VELIKE) CRJEVJARE

MEĐU (VELIKE) CRJEVJARE, ulica u starom Dubrovniku, današnja Ulica od puča, koja se proteže paralelno s Placom s njezine južne strane.

Naziv ulice potječe od imenice crjevjar (postolar), budući da je bila napučena postolarskim radnjama. Dubr. plemići i bogatiji građani družili su se prolazeći tom ulicom, navraćajući u radionice ne bi li čuli ogovaranja, također i godišnice, koje su tamo zalazile poslom. Ulica je bila poznata i po štipanju godišnica. Petrunjela kaže Pometu: »Pođ’ tamo u tvojijeh galantina, u sinjora rimskijeh; a ja sam godišnica dubrovačka. Bože, love li sada oko Među crjevjara one manenštine u Dubrovniku? Sjetne godišnice, martire su od štipanja« (Dundo Maroje, II, 1), a kad susretne Nika, začudit će se: »Niko, ti li si? Nut količak je uzrastao! Brižna, Među crjevjare kolikrat me je uštinuo. Ovolihni biješe, a nemanština u njem velika biješe« (II, 2). Ulicu Držić spominje i u pjesmi: »Druzi su zasjeli, / sada se ne dijeli! / Brižni lovci od Među crjevjara / lov lovili; / goru obili; / od sve što ulovili, / ništa doma donijeli« (II, 2). O dosađivanju djevojkama u ulici Među crjevjare govori i Grižula: »Iz Grada je gdjeno su Među crjevjari i Prijeki i Među polače, gdi se djevojkam zapinje« (Grižula, III, 4). Kad Vila zapita Omakalu »Što se čini u Dubrovniku?«, ona će odgovoriti: »Gospo, sram me je i govorit! Gospođe su počele bačkjelom djevojke bit, a gospari hoće da ih djevojke izuvaju; a Među crjevjare su toliko štipance, er sve djevojke na variete otidoše« (III, 4). U dopuni Dunda Maroja iz 1955. Mihovil Kombol u jednu Nikinu repliku upleće spomen na ulicu Među crjevjare: »Olà, družino, a mi ćemo mjesto rimskijeh kortižana štipati godišnice Među crjevjare«. U Držićevim djelima spomenuta su i dva stvarna postolara iz ulice Među crjevjare: Đuro Šile, kod kojega gospodarica šalje Omakalu: »’Omakala, pođi u Đura crjevjara, je li obijelio one crjevje’, koje se, ružna, bijele svaki dan, i ’je li ohšubre sašio, je li pantufe na bnetačku svršio’« (Grižula, II, 6) i Čičilijo (Pietro Sicilijanac), kojega spominje Dobre u Skupu: »Rade – ruke u tikvici držeći; s funjestre na funjestru svilice klubačac naviju, pomrdaju u čestjelicu zlatnu, iglenicu od srebra zatvore i otvore, a djevojke se zovu, a posli su: cvijetje se kupuje; u dumana, u Čičilija, u Justina po rusate se vodice posila« (III, 1). U toj je ulici Držić i sam doživio neugodno iskustvo: 16. IV. 1548. uvečer Vlaho Stjepanov Kanjica napao ga je drvenom palicom. Jedna izvedba Tirene održana je za vrijeme pira Vlaha Nikolina Držića i Marije Sinčićević Allegretti u kući mladenkina oca Stjepana koja se, kako bilježi antuninska genealogija, nalazila u ulici Među velike crjevljare.

Autor: Marina Ljubić