MAZIJA

MAZIJA, lik u komediji Dundo Maroje, koji iz Dubrovnika donosi novosti, a pojavljuje se samo u sedmom prizoru četvrtoga čina.

Obavještava Pometa što ima novoga u Dubrovniku (»Mavasija je bila ovoga godišta po peset«), ali i što se nije promijenilo (»Milašica sirenje prodava, prid Orlandom vino liče, junaci ga piju; krua ne manjka prid Lužom, ni vode na fontani«). Pomet ga naziva muzuvijerom, unjigalom, haramijom i pjanicom, a Mazija mu uzvraća istom mjerom, nazivajući ga vuhvom. Iako bi se moglo zaključiti suprotno, odnos Pometa i Mazije prisan je i prijateljski. Njihovo poznanstvo očito seže u dalju prošlost, jer se Mazija sjeća vremena kad je Pometa »napojio jednijem siromaškijem po kutaoca vinca, a ti, nebog, ne mogaše toralu kruha kupit«. Mazija se obradovao susretu s Pometom jer »gdje si ti, tuj se ije i pije i veselo stoji« pa mu u šali predlaže da ga uzme za slugu. Donosi knjige za Mara i Dživa te ih predaje Pometu, moleći ga da ih uruči primateljima. Kaže da je umrla jedna udovica te ostavila veliko imanje za sobom, a zacijelo je riječ o Pȅrinoj tetki. Mazija je jedan od sporednih, ali živopisnih likova, čija je »glasnička« uloga bitna za rasplet komedije.

Autor: Ana Prolić Kragić