MATIJAŠEVIĆ (MATTEI), ĐURO

MATIJAŠEVIĆ (MATTEI), ĐURO, hrvatski bibliograf i leksikograf (Dubrovnik, 12. I. 1670 – Rim, 14. XII. 1728).

God. 1695. postao svećenik. U rukopisu mu je ostao latinsko-hrvatski rječnik, a građu za njega prikupljao je iz djela starih hrv. pisaca. Bio je član Akademije ispraznih (Academia otiosorum), osnovane u Dubrovniku potkraj XVII. st., koja je s prekidima djelovala do 1725. Zajedno s Ivanom Sarovim Bunićem i Ivom Natalićem Aletinom dobio je zadaću sastaviti latinsko-talijansko-hrvatski rječnik i hrv. gramatiku, što nije dovršeno. Skupljao je usmene pjesme (četrnaest bugarštica). Zbog sukoba s dubr. nadbiskupom, nakon 13. I. 1710. otišao je u Rim i postao kanonik u Zavodu sv. Jeronima. Po svoj prilici u Rimu je pronašao rukopisni Rječnik Bartula Kašića, pa mu se pripisuje zasluga za njegovo očuvanje.

Naslov ispisa Đura Matijaševića

Naslov ispisa Đura Matijaševića iz Držićevih djela, Rešetarov rukopis (Stracci di prose e di versi, tolti dalle Comedie di Marino Darʃcich, l. 2r,
Prag, Národní knihovna České republiky – Slovanská knihovna, T 4117 /J 7127/)

Bio je najraniji poznati vlasnik jedinoga rukopisa – nastalog najvjerojatnije sred. XVI. st. – u kojem su se sačuvale sve Držićeve prozne komedije, Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena i Novela od Stanca. Nakon njegove smrti rukopis je – s ostalom Matijaševićevom knjižnicom – dospio u dubr. Isusovački kolegij, gdje je bio dostupan nećaku Ivanu Mariji Matijaševiću. Rukopisu, koji danas zovemo Rešetarov rukopis, sprijeda su dodana dvadeset tri lista (21v–24v su prazni) Matijaševićevih izvadaka iz različitih Držićevih djela pod natpisom: A. M. D. G. – Adi 11. Giugno 1702. – Stracci di prose e di versi, tolti dalle Comedie di Marino Darʃcich (Komadi proze i stihova uzeti iz komedija Marina Držića), a uzeti su iz šest komedija: Dalla Comed.a intitolata Pjerin (listovi 2r–6r), Dalla Comedia intitolata Skup, prikazana u Saba Gajčina na piru godišta 1555 mjeseca marča (listovi 6r–10v), Dalla Comedia intitolata Gjuho Kaerpetta (listovi 10v–14v; datum pri kraju izvoda: Adi 18. Giugno 1702.), izvaci iz komedije Tripče de Utolče, bez naslova, s napomenom »Niti je nadpisa ni početka« (listovi 14v–15v; Adi 18. Giugno 1702.), Dalla Comedia intitolata Arkulin (listovi 15v–16v; Adi 19. Giugno 1702.), Dalla Comedia intitolata Dundo Maroje prikazana u Vijećnici od kompanjije Pomet-družina. 1550. (listovi 16v–21r; Adi 20. Giugno 1702.). U rukopis nije dirao, samo je na početku Arkulina dopisao Komedija Arkulin; redoslijed djela iz kojih je pravio izvode ne slijedi redoslijed djela u rukopisu, izdvojene rečenice ugl. slijede maticu, red je samo katkad poremećen, »po svoj prilici samo zato što je redak napola prazan popunjavao kraćom rečenicom što je našao u dalemu tekstu« (M. Rešetar, Djela Marina Držića, 1930). Ponegdje je starije oblike zamjenjivao novijim, a talijanizme hrv. riječima (pjenezi umjesto škudi, blago umjesto tezoro). U njegovim su ispisima sačuvani ulomci Pjerina i Džuha Krpete, kojih nema u Rešetarovu rukopisu. Budući da se od Džuha u Rešetarovu rukopisu sačuvao tek prolog, a Matijašević je iz te drame ispisao sedam i pol stranica, pretpostavlja se da je u njegovo doba postojala, kao i cjelovit Skup, a vjerojatno je da je za Pjerina, možda i za još koje djelo, imao neki drugi rukopis. Na osnovi Matijaševićevih ispisa Pero Budmani rekonstruirao je fabulu Pjerina (»Pjerin« Marina Držića, 1902). Priređujući prvo cjelovito izdanje Držićevih djela po Rešetarovu rukopisu, Franjo Petračić nije znao tko je napravio devetnaest i pol listova ispisa (Djela Marina Držića, 1875), a tek je Budmani zaključio da je riječ o Matijaševiću. Osim izvoda, iz Rešetarova rukopisa u poseban rukopis ispisao je prvi, drugi i dvije trećine trećega čina Grižule, štošta mijenjajući: tal. riječi hrvatskim, bogme je mijenjao u žinti, u Omakalinu monologu Šile crjevjar postao je Vitko crjevljar, Džan Fidžino postao je Arab žudio, u drugom prologu Vile ime Vlaha Sarkočevića zamijenio je s N. N. Rešetar pretpostavlja da je te promjene Matijašević učinio zato što je pretpostavljao da bi se drama Grižula u njegovo doba mogla prikazivati.

Autor: uredništvo