MANFREDONIA

MANFREDONIA, grad u jugoistočnom dijelu današnje Italije, u pokrajini Foggia (Apulija), utemeljen kad su se na to područje Indoeuropljani Dauni naselili iz Ilirije.

Manfredonija, Sebastian Münster, 1545.

Karta Manfredonije Sebastiana Münstera, 1545.

Njihova kolonija najvjerojatnije se podudara s današnjim Sipontom (lat. Sipontum), naseobinom koju je prema legendi utemeljio Diomed. Oko 335. pr. Kr. manfredonijsko su područje okupirale vojne trupe Aleksandra iz Epirije, unuka Aleksandra Velikoga, nakon čega su ga (oko 189. pr. Kr.) osvojili Rimljani, čime je postao važno lučko središte mediteranskog i jadranskog područja. U razdoblju od VII. do XI. st. Sipontum su osvajali Slaveni, Saraceni i Normani, a 1223. razorio ga je potres, nakon čega je opustošen i napušten. Modernu Manfredoniju izgradio je kralj Manfred između 1256. i 1263, nekoliko kilometara sjevernije od ruševina staroga Sipontuma. Anžuvinci, koji su porazili Manfredove vojske i oduzeli mu Siciliju, pokušali su gradu nametnuti kristijanizirani naziv Novi Sipontum (Sypontum Novellum), ali se to ime nije zadržalo. U XVI. st. Manfredonia je odolijevala napadima franc. snaga, a 1620-ih u potpunosti je razrušena u žestokim tur. navalama.

M. Držić Manfredoniju spominje u komediji Arkulin, u drugom prizoru drugoga čina, gdje se lik Lopuđanina Viculina poigrava njezinim imenom (»Bih u Napuli, u Dzembi, u Maoprdoniji e Aligurli, – ovaka mi se sramota ne učini, kao mi se ovdi za mírom učini od zamiraca!«), no istodobno »svjedoči o ekspanziji dubrovačkog pomorstva i o značajnom sudjelovanju Lopuđana u mornarici, koja je i u trgovini, i u ratovima Zapada dokazivala svoju sposobnost i imala žrtava« (F. Čale, Marin Držić: Djela, 1979).

Autor: Leo Rafolt