MAHMUT

MAHMUT. Navodeći slabe strane dubrovačke vlade, Marin Držić u pismu Cosimu I. Mediciju 2. VII. 1566. iznosi i sljedeći primjer: »Nema tome dugo kako su zbog gluposti i neznatna spora s nekim Turčinom za Portu Velikog Turčina potrošili dvadeset i pet tisuća dukata, koje ne potrošiše nego ih baciše u more«.

Vijest je u kontekstu urote trebala poslužiti kao argument o inferiornom odnosu dubr. vlasti prema Turcima, koji ju ne poštuju, dok naprotiv,šaljući poklisare u Španjolsku i na Siciliju, škrtare. Tko je »neki Turčin« utvrdio je Vinko Foretić u radu O Marinu Držiću (1965). Riječ je o eminu Mahmutu, zaduženom za naplaćivanje carine na položaju Ledenice, na tursko-dubr. granici kod Brgata, te Pločama. Mahmut je bio emin 1558. i zbog nečega se zamjerio Dubrovčanima pa ga je Senat na tajnoj sjednici 13. VII. 1558. odlučio ubiti, u čemu se nije uspjelo, nego je on 15. XII. na Ledenicama opljačkao trgovca Nikolu Matejeva Pucića, otevši mu 123 000 aspri. Senat je o tome raspravljao 20. XII., potom na običnoj i tajnoj sjednici 22. XII., smatrajući da Mahmut mora biti kažnjen. Diplomatskim putem na Porti je traženo vraćanje otuđena novca i Mahmutovo kažnjavanje. U Carigrad su 2. I. 1559. poslani Klement Gučetić (Gozze) i Marin Bunić (Bona), a poslije je vlada financirala i trgovca Pucića ne bi li se problem riješio. Budući da se Porta nije bavila Mahmutom onako kako je vlada željela, proces je potrajao nekoliko godina. Vlada je ponovno tražila Mahmutovo ubojstvo, potom je odustala od zahtjeva, ali je tražila povrat novca. Tek je u lipnju 1564. Porta donijela odluku da Mahmut ne mora vratiti novac, ali ga je kaznila doživotnim progonstvom. Vlada je prihvatila odluku, s napomenom da ga se protjera iz eur. dijela Turske u Aziju ili Egipat. Poč. 1565. Porta ga je odlučila prognati u Kairo, a ako se vrati u Tursku, može biti uhićen, priveden u Carigrad, u kojem slučaju novac mora vratiti. U veljači 1566. vlada je dobila dojavu da je u Carigradu i namjerava otići u Herceg Novi, zbog čega je 1. III. 1566. dubrovačkim poklisarima u Carigradu naređeno da zatraže obnovu prijašnje odluke Porte, tj. da se Mahmut zauvijek protjera iz Turske. U trenutku kad je Držić pisao Cosimu, Mahmutov je slučaj bio u spomenutoj fazi, no potrajao je i nakon Držićeve smrti.

Autor: Milovan Tatarin