LJUBENKO

LJUBENKO, lik u drami Tirena.

Javlja se u prvom prizoru prvoga čina te drugom, trećem i četvrtom prizoru petoga čina. Ljubmirov prijatelj, a kao i on, pripada svijetu uzmnožnih pastira. Radmio mu priopćava da se Ljubmir zaljubio u vilu Tirenu. Ne osuđuje Ljubmirovu zaljubljenost i ne ponaša se poput likova »razumnih savjetnika«: »Manje zlo rob biti i sužan gospoji / koja se slaviti za lipos dostoji« (I, 1, s. 193–194). Zajedno s Radmilom kreće u potragu, a Ljubmira će naći u trenutku kad se hoće ubiti jer je Tirena izdahnula. Tada zajedno s njim plače nad njezinim mrtvim tijelom, apostrofirajući dijelove tijela i prirodu: »Oči, vi suzite, – jaoh, srce prosi toj! / Suzami skratite gorki naš nepokoj. / I vi, vode i luzi, pomoz’te nam cvilit, / er tolikoj tuzi, jaoh, nî moć odolit« (V, 2, s. 1549–1552). U trećem prizoru petoga čina – nakon što Remeta najavi oživljavanje Tirene – zajedno s Ljubmirom i Radmilom prinijet će žrtvu – svoje pjesme: »Sve pjesni koje ja služeći neharnoj / u vjetar metah tja, – višnji, vi znate toj, – / u hvalu u vašu sad hoću obratit, / a liepu vil našu hotjejte nam vratit!« (V, 3, s. 1609–1612). Budući da se iz tih stihova razabire da se Ljubenko namjerava odreći ljubavne poezije i posvetiti se nabožnoj, nagađalo se da se iza likova trojice pastira »skrivaju tri mlada dubrovačka književnika« (L. Košuta, Siena u životu i djelu Marina Držića – Siena nella vita e nell’opera di Marino Darsa /Marin Držić/, 1961). Konačno, Ljubenko se javlja i u četvrtom prizoru petoga čina kad izbija tučnjava ubogih (Miljenko, Radat, Dragić) i uzmnožnih pastira, u koju se upletu još i tri satira. Ljubenko je zacijelo na sceni u petom prizoru – u kojem Tirena smiruje svađu – ali mu nije dodijeljena ni jedna replika.

Autor: Milovan Tatarin