LIVORNO

LIVORNO, grad u Toskani i luka na Tirenskome moru.

Tom su se lukom još od sr. vijeka koristili stanovnici Pise jer je prirodni dodir njihova grada s morem bio plitak zbog nanosa pijeska iz Arna. Grad je 1406. pripao Genovi, a 1421. Firenci. Tek u doba Cosima I. Medicija i njegovih pokušaja da Firencu pretvori u modernu državu doživio procvat. Luka je bila poznata po niskim pristojbama pa je uz Genovu i Napulj imala poseban status među zapadnim tal. lukama, a trgovci koji su živjeli i trgovali u Livornu uživali su zakon o vjerskoj i drugoj toleranciji, što je bilo teško zamislivo u drugim europskim sredinama, osobito katoličkima. Dubrovčani su u luci ostvarivali velik promet, a imali su u njoj i svoje konzule.

M. Držić spominje Livorno u komediji Dundo Maroje: mladi plemić Niko pita Vlaha: »Odkle ideš, ako s’ dukata donio?«, a on mu odgovara: »S Livorna, donio sam dosta« (II, 2; sličan razgovor vode Maro i Vlaho, II, 4), sugerirajući time posebnu vrijednost luke za dubr. trgovce. U pismu upućenom Cosimu I. Mediciju 2. VII. 1566. Držić spominje nekog Dubrovčanina koji živi u Pisi, a dobar je poznavatelj otoka grč. arhipelaga (»Prenosim Vam ovo, gospodine Vojvodo, zato što poznajem jednog Dubrovčanina /sad se nalazi u Pisi/, dobrog poznavatelja cijelog arhipelaga, koji to tvrdi za Rod, i to s razlogom«). S obzirom na snagu dubr. kolonije u Livornu, lako bi mogla biti riječ o dubr. trgovcu. U Livornu je trgovao Držićev brat Nikola, koji je ondje i umro u požaru što je izbio na jedrenjaku Gotona.

Autor: Slobodan P. Novak