LESKIEN, AUGUST

LESKIEN, AUGUST, njemački slavist, baltist i indoeuropeist (Kiel,8. VII. 1840 – Leipzig, 20. IX. 1916).

Studirao u Kielu i Leipzigu. Predavao je indoeuropeistiku i sanskrt na Sveučilištu u Jeni, a od 1870. slavistiku u Leipzigu, gdje je surađivao s Vatroslavom Jagićem. Jedan je od utemeljitelja mladogramatičarske lingvističke škole. Napisao je prve gramatike bugarskog i litavskog jezika, bavio se akcentologijom i fonologijom, a neka od njegovih otkrića o jezičnim zakonitostima i promjenama i danas su temelj etimoloških i uopće filoloških istraživanja (Leskienov zakon). Među njegovim slavističkim radovima ističe se Gramatika srpskohrvatskoga jezika (Grammatik der serbokroatischen Sprache, 1914).

U radu Ponovno kritičko čitanje tekstova starohrvatskih pisaca (Kritische Nachlese zum Text der altkroatischen Dichter, 1881), napisanom u suradnji s Jagićem, u sedmom poglavlju (Zu Marin Držić) osvrnuo se na Držićeve ljubavne pjesme, objavljene u sedmoj knjizi edicije Stari pisci hrvatski u izdanju Franje Petračića (Djela Marina Držića, 1875), ocijenivši ih beznačajnim, nesadržajnim i prepunim »istih fraza«. Pritom je ispravio nekoliko netočnih mjesta u pjesmama Je li se ikada, o luzi, gdi vidil i Čemu je priverno, jaoh, moje služenje.

Autor: uredništvo