KUPIDO

KUPIDO, lik u drami Tirena.

Smiljanić kao Kupido

Božidar Smiljanić kao Kupido i Krešimir Zidarić kao Satir, Tirena,
Dramsko kazalište »Gavella«, Zagreb, 1959 (redatelj Branko Gavella)

Premda ga spominje Radat (II, 4, s. 639–646; III, 3, s. 995–1006), prvi se put pojavljuje u četvrtom prizoru trećega čina, predstavljajući moć svoje »strile ognjene«, o kojoj mogu posvjedočiti i ljudi i bogovi (Mars, Jupiter), a one koji sumnjaju da je bog Ljubav – kako sebe imenuje – naziva oholima. Posebno apostrofira starce koji su također njegove žrtve (»Stare sam ja mnoge činio cić vile, / kim su nad greb noge, da tuže i cvile«, III, 4, s. 1047–1048); odlučio je stoga kazniti i Radata. Nakon što se starac probudi iz sna, užežen ljubavlju prema Tireni, a potom sretne sina Dragića – kojemu prizna da se »djetetu s krilima« rugao, a sad mu se ono osvetilo – Dragić će Kupidu zaprijetiti praćkom. U drugom prizoru četvrtoga čina Kupido se ponovno pojavljuje, sada da bi zatravio Dragića, što i čini u trećem prizoru, ovaj put preodjeven u seljačku odjeću (»na vlašku«). U kratkom dijalogu Dragić ga naziva kopiletom, a Kupido mu grubo uzvraća: »Kobila ti ’e mati, a ti si kopile!« (IV, 3, s. 1255). Kupidovim monologom drama završava, a osim što eksplicitno najavljuje kraj predstave, svjedoči da je Tirena izvedena u »brieme od poklad« (V, 6, s. 1686). Posljednja četiri stiha služila su kao dokaz da se Držić s pozornice obračunavao s onima koji su mu osporavali pjesnički dar:

»Za drugo ništor ja, o puče, neću rit,
zač sunce, koje sja, svitlo će vazda bit;
nenavis ne more učinit nemila
da ruža od gore nî rumena i bila«
(V, 6, s. 1687–1690).

Autor: Milovan Tatarin