KOLOČEP (KALAMOTA)

KOLOČEP (KALAMOTA), otok u skupini Elafitskih otoka s istoimenim naseljem, koji se sastoji od zaselaka Gornje i Donje Čelo.

crkva sv. Marije

Župna crkva sv. Marije na Koločepu

d kopna je odvojen Koločepskim kanalom i Velikim vratima, a od Lopuda Koločepskim vratima. Materijalni ostaci potvrđuju naseljenost od antike. Tijekom srednjovjekovlja nalazio se u sastavu Dubrovačke Republike; 1272. spominje se i u dubr. Statutu. U XIII. st. sa Šipanom i Lopudom činio je Elafitsku knežiju. God. 1457. izdvojio se s Lopudom u zasebnu knežiju, dok se1669–1808. ponovno nalazio u knežiji s Lopudom i Šipanom. U XIII. st. sagrađena je, a u XV. st. proširivana župna crkva sv. Marije. Na njemu se nalaze predromaničke crkve sv. Antuna Padovanskog, sv. Nikole i sv. Srđa ukrašene pleternom ornamentikom. Stanovništvo se bavilo pomorstvom, ribarstvom, koraljarstvom i brodogradnjom. God. 1571. otok su opustošili Osmanlije, nakon čega su se na njemu gradile obrambene kule (npr. tvrđava nad lukom sv. Križa). Zbog blizine kopna na njemu su se nalazili posjedi i imanja dubr. vlastele.

Obitelj Držić imala je patronat nad crkvom Svih Svetih (Domino) u Dubrovniku i opatijom sv. Petra na Koločepu, a M. Držić je na tom položaju 1526. naslijedio strica Andriju Držića te postao rektor rečenih posjeda. Otada, upravo će prihode od koločepskih vinograda zalagati za različite dugove: 18. V. 1549. Nikoli Ivanovu Mažibradiću ustupio je prihode od vinograda u sljedećih pet godina; 12. IX. 1553. prepustio je »Mariju Vlahovu Držiću jednu bačvu vina s Koločepa, težine pedeset kvinga. Nadalje, dao je, predao, prepustio i odrekao se u korist Marina Božova Nalješkovića jedne bačve vina s Koločepa, težine pedeset kvinga (…) na ime onoga što isti Marin mora dobiti od rečenoga velečasnoga Marina, svećenika«; 1559. Ivan Bartul Nalješković posudio je Držiću 92 dukata i 20 groša »za okopavanje njegove zemlje koju posjeduje na Koločepu i zaobrađivanje posjeda na Šipanu«, za što se odrekao prihoda s tih posjeda u sljedeće dvije godine (1559, 1560), a isto je Držić učinio i 1564. kad je »prepustio i odrekao se u korist Ivana Bartulova Nalješkovića (…) svih ukupno i svih pojedinih plodova i prihoda sa svoga posjeda koji se nalazi na otoku Koločepu za razdoblje od četiri godine. Prva godina ima početi 1565, počevši od koje će rečeni Ivan imati pravo posjedovati, zadržavati, skupljati, uživati, prepuštati drugima rečene plodove i prihode i napokon raditi s njima što god ushtjedne«.

Autor: Maja Katušić
Literatura:
V. Lisičar, Koločep nekad i sada, Dubrovnik, 1932;
J. Lučić, Lopud i Koločep u XIII. st., Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, 1970, 12;
A. Pelivan, Elafiti: nepoznato područje, Ekološki glasnik, 1996–97, 6;
T. Marasović, Elafiti u ranom srednjem vijeku, Split, 1997;
A. Cvjetković, Elafiti, Zagreb, 1998.