KOLENDIĆ, PETAR

KOLENDIĆ, PETAR, srpski književni povjesničar (Dubrovnik, 17. IX. 1882 – Beograd, 14. IV. 1969).

Slavistiku i klas. filologiju studirao i doktorirao 1908. u Beču, gdje su mu profesori bili, među ostalima, Vatroslav Jagić i Milan Rešetar, s kojim je ostaou vezi i poslije. Radio je kao gimnazijski profesor u Kotoru, Šibeniku i Sinju. God. 1923–41. predavao je književnost na Filozofskom fakultetu u Skoplju, a 1945–55. na beogradskom Filozofskom fakultetu. Od 1946. bio je redoviti član Srpske akademije nauka. Prve radove objavio je kao gimnazijalac u Dubrovniku. Njegov se znanstv. rad u velikoj mjeri odvijao u arhivima, gdje je tragao za novim podacima o starim hrv. piscima. Osobito su ga zanimali franjevački pisci i Dubrovčani. Dio je njegovih članaka i studija okupljen u knjizi Iz staroga Dubrovnika (1964).

KOLENDIĆ, PETAR

Petar Kolendić

Kolendić se u više navrata bavio M. Držićem. U Srđu je 1905. objavio rad Tri doslije nepoznate pjesme dum Mavra Vetranića Čavčića, u kojem je osporio atribuciju Hekube, koja se do tada smatrala Vetranovićevom. Pitanjem Držićeva, odn. Vetranovićeva autorstva bavio se i u Beču, gdje je, pomažući Františeku Menčiku u klasifikaciji rukopisa koje je bečka dvorska knjižnica otkupila od Dubrovčanina Vicka Adamovića, pronašao prijepis Hekube iz XVI. st. O tome je pisao i u disertaciji Pjesme Marina Držića i Mavra Vetranovića: rješenje pitanja autorstva njihovih pjesama (Marin Drzics und Mavro Vetranovic’s Gedichte: Lösung der Autorschaftsfrage betreffend die Gedichte beider Dichter, 1908), koja nije objavljena. Iz nje je tiskano tek skraćeno poglavlje o autorstvu Hekube (Srpskohrvatski prevod Dolčeove »Hekube«, 1909). Kolendić je svoju atribuciju dodatno potvrdio kad mu je Zorka Skočić iz Šibenika 1933. ustupila rukopis Hekube, također iz XVI. st., za koji je rekao da je »znatno ispravniji« od drugih sačuvanih prijepisa (Razgovor o »Hekubi«, 1959). U članku Kad je postala Držićeva »Novela od Stanca«? (1926) utvrdio je da je prikazana najvjerojatnije potkraj travnja ili poč. svibnja 1550. Rešetar je pak upozorio da su poklade 1550. završavale 18. II. te da Novela nije mogla biti izvedena u vrijeme koje navodi Kolendić, što je on poslije prihvatio. U kraćem radu Držićev Stanac u poslovicama (1950) utvrdio je da je pet dubr. poslovica u kojima se spominje Stančevo ime nastalo zahvaljujući popularnosti Držićeva djela. Poslije je Leo Košuta (Siena u životu i djelu Marina Držića – Siena nella vita e nell’opera di Marino Darsa /Marin Držić/, 1961) podrijetlo imena Stanac vezao uz dubrovačku nar. predaju te je tako opovrgnuo Kolendića. U povodu četiristote obljetnice Tirene napisao je tekst »Tirena« Marina Držića (1949), u kojem se kratko osvrće na žanrovsku pripadnost te detaljno prepričava njezin sadržaj. U radovima Četvrta stogodišnjica »Dunda Maroja« (1951) i Premijera Držićeva »Dunda Maroja« (1951) dokazuje da je premijera te komedije bila 1551, najvjerojatnije 8. II., a ne 1550, kako je do tada bilo općeprihvaćeno. Nova je datacija prihvaćena u struci. U radu Jedna nepoznata scena Marina Držića (1950), odn. Jedan nepoznati kontrast Marina Držića (1952) Držiću je pripisao autorstvo djela Karanje Dživko Oblizalo i Sava Vragolov, što je Frano Čale zanijekao (Je li »Dživko Oblizalo i Sava Vragolov« Držićevo djelo, 1978). Držićeve komedije prema teorijama koje su važile u doba njihova postanja (1953) skica je za komparatistički članak, polemički intoniran (doduše, u obliku u kojem je tiskan ne i argumentiran) prema kritičarima koji u Držićevim komedijama vide originalnost. O petstotoj obljetnici Dunda Maroja komediju je priredio, popratio bilješkama i sastavio rječnik manje poznatih riječi i izraza, najopsežniji do tada (1951). To je »svečano« izdanje, popraćeno predgovorom Elija Fincija i ilustracijama Dušana Ristića; što se tiče samoga teksta komedije, ugl. je oslonjeno o Rešetarovo izdanje u sedmoj knjizi edicije Stari pisci hrvatski (1930). Premda ga je struka u ponečemu osporila, Kolendićevi su rezultati arhivskih istraživanja važni u proučavanju Držića, posebno kad je riječ o datiranju izvedbe Dunda Maroja i određivanju autorstva Hekube.

Autor: Lahorka Plejić Poje