KERPETA

KERPETA, lik u drami Džuho Krpeta.

Izgovara prolog sačuvan u ulomcima. Pozdravlja vlastelu i vladike, nevjestu i ženika, a zatim prelazi na razmišljanje o trima vrstama žena – karljive, lakome, ližiotar. Iz njegovih riječi ne razabire se koja družina »arecitava maškaraticu« na piru Rada (Rafa) Marinova Gučetića, nego samo da je riječ o družini kojom oni koji su čuli tko će zabavljati pirnike nisu bili zadovoljni. Kaže da je Gardzarija družina Rafova i da ju čini vlastela. Spominje također i stanovitoga Kotorčića, koji je zacijelo publici bio poznat, jer za njega kaže da »mali smiješan biješe« te da je sretan što su ga uspjeli nagovoriti da se priključi družini jer će im možda on osigurati dobar nastup (»nećemo ni toliko gofo proć«). Najavio je i stanovitoga poetu koji će izgovoriti versificirani prolog. Ironično raspravlja o hladencu na koji dolaze junaci koji – nakon što kušaju vilinsku vodu – »pjesni spijevaju, slatke, medene« te zaključuje da bi mnogo više pjesnika bilo kad bi se umjesto vode pilo vino (»a da je vino, veća bi od pjesnivaca buka bila u mjestu neg od letuštijeh ptica u zelenoj gori«). Po apoteozi vinu Kerpeta donekle podsjeća na Vukodlaka iz drame Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena. Gledateljima se unaprijed ispričava ako predstava ne bude dobra: »Zato, ako što vodeno rečem, dajte krivinu vodi koju pih, i moja družina od zločeste vode koju htješe pit, i srce im je ostinulo; zato, ako što studeno reku, vodi dajte krivinu, a njim oprostite«. Po tome je završetak Kerpetina prologa blizak drugom prologu komedije Dundo Maroje (»I drugo neću rijet, neg vas ću molit – s ljublježivijem srcem čujte i vidite, er ako nas uzljubite, i mi i naše stvari drage vam će bit; ako li inako učinite, i lijepa komedija kazat vam se će gruba, što će vaš grijeh bit a ne od komedije«) i prologu komedije Skup (»Ako komedija ne uzbude dobra, vi ju dobrotom vašom učinite dobru i čujte ju s dobrijem srcem«).

Autor: Milovan Tatarin