KASTROPIL, STJEPAN

KASTROPIL, STJEPAN, hrvatski književni povjesničar i publicist (Blato, 22. VIII. 1900 – Zadar, 29. X. 1974).

Romanistiku i poredbenu književnost diplomirao 1924. na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je 1931. položio profesorski ispit. God. 1925–44. bio je gimnazijski profesor u Sinju, Sušaku, Splitu i Dubrovniku, 1944–49. ravnatelj Učiteljske škole, potom knjižničar i 1955–60. upravitelj u Naučnoj biblioteci u Dubrovniku (danas Znanstvena knjižnica), a 1960–65. viši predavač franc. književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru. Književnu i književnokritičku djelatnost započeo je kao urednik srednjoškol. lista Vrelo (1919–20) te nastavio u Srpskom književnom glasniku (1924) i Uzgajatelju (1925). Književnopovijesne rasprave, eseje i prikaze iz hrv. književnosti (o Pijerku Buniću, M. Držiću, Đuri Hidži, Horaciju Mažibradiću, Ivi Vojnoviću, posebice o knjiž. stvaralaštvu otoka Korčule) te studije iz francuske i drugih književnosti (o velikim francuskim pjesničkim strujama XIX. st. i književnicima Charlesu Baudelaireu, Georgesu Duhamelu, Victoru Hugou, Thomasu Mannu, Julesu Romainsu, Émileu Zoli) objavljivao je u periodicima. Surađivao je u pariškom knjiž. tjedniku Les Nouvelles littéraires (1940), a 1950-ih na dubrovačkoj radijskoj postaji uređivao rubriku »Odabrana poglavlja iz svjetske književnosti« te držao knjiž. predavanja. Popisao je i obradio rukopise Znanstvene knjižnice u Dubrovniku: katalog rukopisa na hrvatskom objavio je 1954 (Rukopisi Naučne biblioteke u Dubrovniku, 1), a katalog rukopisa na latinskom i drugim jezicima, s dopunama Matije Bete, tiskan je 1997 (Rukopisi Znanstvene knjižnice Dubrovnik, 2).

Nakon što je genealogiju obitelji Držić (Podrijetlo i potomci obitelji Držić koji su sada građani Dubrovnika – Orrigine et descendenza della famiglia di Darsa che al presente sono citadini di Raugia) – koju je na tal. jeziku sastavio 1603. Jeronim, sin Držićeva brata Vlaha, a koja se čuva u Arhivu Male braće u Dubrovniku pod signaturom 1769 – prvi opisao Nestor Petrovski (O sočinenijah’ Petra Gektoroviča, 1901), a zatim iz nje crpio podatke iznesene u radu O genejalogiji Držićâ (1902), za tisak ju je priredio Kastropil u radu Genealogija porodice Držić od Jera Vlaha Držića (1961). Detaljno je opisao rukopis, tip pisma, ortografiju, odredio vrijeme nastanka genealogije, donio osnovne podatke o sastavljaču, u Državnom arhivu u Dubrovniku provjerio dokumente koje Jeronim spominje i utvrdio da je pri navođenju činjenica bio »savjestan i pouzdan«, odn. da se koristio arhivskim gradivom. Upozorio je da je Jeronim prešutio podatak da je obitelj Držić izgubila plemstvo zbog bastardnoga podrijetla Živka Držića, a umjesto njega naveo legendu o bijegu Marina Držića iz grada za vrijeme kuge 1348, unatoč strogoj zabrani Senata.

Autor: Milovan Tatarin