KAPELAN

KAPELAN (lat. cappellanus), upravitelj manje crkve, svećenik koji opslužuje kapelu.

U početku je kapelan bio klerik u franačkoj dvorskoj kapeli zadužen za čuvanje relikvija. Prvotno je kapela bila mali bogoslužni prostor na franačkom dvoru, u kojem se čuvao ogrtač sv. Martina Turonskoga. Otada se kapela veže uz vladarov dvor, a u njoj su se čuvale relikvije i liturgijski predmeti. Kapelani su u potonjim stoljećima obavljali bogoslužje, bili kraljevi tajnici i pisari. U srednjovjekovnom feudalnom kršć. društvu dužnost kapelana bila je vezana uz privatne bogoštovne prostore smještene na posjedima uglednih osoba, koji su često bili dio vojnih, političkih, obrazovnih institucija ili zatvora. Danas je kapelan svećenik koji obavlja dušobrižničku službu u bolnici, vojsci, vjerskoj udruzi, ženskoj redovničkoj zajednici ili je župni pomoćnik.

Prvi arhivski spomen M. Držića potječe iz 1526, kada je kao klerik izabran za jednog od dvojice rektora crkve Svih Svetih (Domino). Držićev je izbor potvrdio Marco Graziani, vikar dubr. nadbiskupa, a na svečanosti »uvođenja u posjed« ključeve i ostale znakove primio je od svećenika Andrije Radulića. Držić je i sam bio kapelan. Sred. prosinca 1562. napustio je Dubrovnik i otišao u Veneciju. Nije poznato kad je točno dobio mjesto kapelana venecijanskoga nadbiskupa i što ga je uopće potaknulo na napuštanje rodnoga grada, no pouzdano se zna da je u kapelanskoj službi bio 1563, jer se u procesu krađe oporuke Pera Primovića spominje kao »un M. padre Marino Darsa, capellano del reverendissimo patriarca di questa città de Venezia« (»g. don Marin Držić, kapelan preuzvišenoga patrijarha grada Venecije«). Premda to dosada nije potvrđeno, a budući da je pokopan u crkvi sv. Ivana i Pavla, pretpostavlja se da je službu kapelana obavljao do smrti 2. V. 1567.

Autor: Dolores Grmača