KANCONIJER

KANCONIJER (tal. canzoniere: pjesmarica), zbirka pjesama.

Petrarca, Il Canzoniere

Francesco Petrarca, Il Canzoniere, Vatikanski kodeks

Naziv se pojavio u španjolskoj i port. književnosti označavajući zbirku pjesama različitih autora o zajedničkoj temi. Poslije je pojam obuhvaćao zbirku pjesama ugl. jednog autora. Širenjem španjolskoga polit. utjecaja, kanconijeri su se javili u Italiji, potom i ostalim eur. zemljama. Svj. slavu postigao je Kanconijer (Il Canzoniere) Francesca Petrarce, zbirka pjesama posvećenih Lauri de Novis, ispjevana na tal. jeziku (lingue volgaris), sastavljena od tristo šezdeset šest pjesama, od čega je najveći broj soneta (317), slijede kancone (29), sestine (9), balade (7) i madrigali (4). Premda Petrarca zbirci nije nadjenuo naslov, naziva se i Rasute rime (Rime sparse), prema sintagmi iz prvoga stiha uvodnoga soneta. Tematski je podijeljena na pjesme posvećene živoj Lauri (in vita) i one nastale nakon njezine smrti (in morte). Pjesme su nastajale u razdoblju od četrdesetak godina (oko 1327 – oko 1368), a model su pjesništva koji, osim inovativne semantike ljubavnog odnosa, teži formalnoj vrsnoći, nudeći katalog ženske ljepote, uvodeći individualizam u ljubavnu liriku. Pod Petrarcinim utjecajem te pod utjecajem njegovih epigona kanconijere su pisali i hrvatski renesansni pjesnici, iako toj formi nisu pridavali veliku važnost. Takvo stanje posljedica je ograničene recepcije reforme Pietra Bemba, ali i raširenosti govora obraćanja u hrv. lirici, jer je obraćanje najčešće atemporalno, naglašava situaciju, a ne proces: u »ljubavnim zbirkama hrvatskih pjesnika mjesto pjesme u pravilu nije osobito važno« – katkad su pojedine pjesme povezane u manje cikluse, no rijetko se može govoriti o jedinstvenoj ljubavnoj priči ili »razvijenoj kanconijerskoj naraciji« (T. Bogdan, Lica ljubavi: status lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića, 2003). Dok su sastavci prvog naraštaja hrvatskih petrarkista sabrani u rukopisnom Ranjininu zborniku (najzastupljeniji su Dž. Držić i Šiško Menčetić), Hvaranin Hanibal Lucić (1485– 1553) sabrao je svoje pjesme u kanconijer (dvadeset dva lirska sastavka) koji je posmrtno objavio njegov izvanbračni sin Antun pod nazivom Skladanja izvarsnih pisan razlicih (1556). Nikola Nalješković autor je ljubavnoga kanconijera Pjesni ljuvene (181 pjesma, oslon na književnu tradiciju prvoga naraštaja petrarkista), Petar Zoranić (1508–69) inkorporirao je kanconijer ljubavnih stihova u pastoralni roman Planine (1569), Dinko Ranjina (1536–1607) Pjesni razlike tiskao je u Firenci 1563, a njegova je poezija imala međunarodni odjek: Philipe Desportes prepjevao je tri pjesme na francuski jezik. Dominko Zlatarić (1558–1613), najveći bembist među hrvatskim renesansnim pjesnicima, a time najbliži Petrarcinoj poetici, nije tiskao svoje stihove te ih je njegov sin Miho objavio nakon očeve smrti pod naslovom Pjesni razlike. Nevelik kanconijer Maroja Mažibradića (između 1519. i 1525–1591) pod nazivom Razlike pjesni Maroja Mažibradića sadržava ljubavne i prigodne pjesme. Maleni rukopisni zbornik napisao je i Miho Bunić Babulinović; nagađa se da su dvije prigodne pjesme iz toga zbornika dio jedinstvenoga kanconijera. Zbirku talijanskih pjesama spjevao je Sabo Bobaljević (Ljubavne i pastirske pjesme i satire – Rime amorose, e pastorali, et satire, 1589), a Rime (1599) Miha Monaldija uz ljubavnu liriku sadržavaju prigodnice, pobožno-refleksivne i povijesne stihove. Tematska heterogenost kanconijera česta je pojava, a nije strana ni samom Petrarci, koji je u Kanconijer uvrstio rodoljubne, prigodne i suvremene (povijesne) sastavke. Zamijećena je i pluralnost hrvatske ljubavne lirike XV. i XVI. st., a poticajna je hipoteza o implicitnom političkom karakteru te poezije.

Lucić, Skladanja izvarsnih pisan razlicih

Hanibal Lucić, Skladanja izvarsnih pisan razlicih,
Venecija, 1556

M. Držić je svoj kanconijer tiskao u knjizi Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi: zbirka sadrži dvadeset četiri pjesme (dvadeset jedna je ljubavna, dvije su napisane u smrt Fjore Šumičić, a jedna govori o prolaznosti zemaljskih dobara), poslanicu Svitlomu i vridnomu vlastelinu Sabu Nikulinovu Marin Držić, Tužbu Ljubmira od komedije Tirene, Prolog drugi komedije prikazane u Držîć na piru te drame u stihovima Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena i Novela od Stanca. (→ LJUBAVNA LIRIKA; PJESNI MARINA DRŽIĆA UJEDNO STAVLJENE S MNOZIM DRUZIM LIJEPIM STVARMI)

Autor: Viktoria Franić Tomić