KABUŽIĆ (CABOGA), FRANO

KABUŽIĆ (CABOGA), FRANO, plemić (Dubrovnik, oko 1490 – Dubrovnik, 1570).

Grb obitelji Caboga

Grb obitelji Kabužić (Caboga)

Sin Marina i Jeluše Lukarević (Luccari). Prvi bračni ugovor sklopio je 29. IV. 1517. s Marijom Pucić, a drugi 14. V. 1524. s Petrunjelom Bunić. Imao je sinove Marina (izprvoga braka), Šipiona, Nikolu i Lucijana te kćeri Jelu i Anicu. U Veliko vijeće primljen je 1527, tek u 37. godini, a sedam je puta obnašao kneževu čast (od 1551. do 1569). Oporuku je načinio 9. VII. 1564, potom i dva dodatka. Objavljena je 22. IV. 1570. SinLucijan (oko 1539–1603), s nadimkom Špaletin, poklisar harača,dobio je od kralja Ferdinanda I. viteški naslov. Unuk Nikola Šipionov (oko 1561 – prije 1591) ranjen je kad je 1582. hitao na pir Marina Vladislavova Bunića kako bi čuo komediju koja će ondje biti izvedena, pa ga je slučajno pogodila u glavu cigla bačena iz Bunićeve kuće. Franov praunuk je Marojica Bernardov Kabužić (1630–92), ključna osoba Dubrovnika nakon potresa 6. IV. 1667. – Zajedno s Bernardom Gabrijelovim Crijevićem, Kabužić je 9. I. 1547. saslušao M. Držića nakon povratka iz Carigrada – kamo je u rujnu 1546. otputovao s Christophom Rogendorfom – o čemu je ostalo opširno izvješće. Samo nekoliko godina poslije na piru njegove kćeri Anice i Martolice (Bartula) Vidova Džamanjića (Martolica Hajdinov), u Kabužićevoj palači na Pustijerni, prikazana je Novela od Stanca – prema mišljenju Petra Kolendića potkraj travnja ili poč. svibnja 1550 (Kad je postala Držićeva »Novela od Stanca«?, 1926), a prema Milanu Rešetaru 1551 (Djela Marina Držića, 1930).

Autor: Nenad Vekarić i Milovan Tatarin