JIREČEK, KONSTANTIN JOSEF

JIREČEK, KONSTANTIN JOSEF, češki povjesničar (Beč, 24. VII.1854 – Beč, 10. I. 1918).

Konstantin Jireček

Konstantin Josef Jireček

Po majci unuk Pavla Josefa Šafaříka. God. 1872–75. na Sveučilištu u Pragu studirao povijest, geografiju i filologiju. Disertaciju Povijest Bugara (Geschichte der Bulgaren) objavio je u trenutku kada je »bugarsko pitanje« imalo najveću eur. težinu (1876). Habilitacijska studija o vojnom putu od Beograda do Carigrada (1877) legitimirala ga je za docentsko mjesto na Sveučilištu u Pragu (geografija i povijest Jugoistočne Europe). Međutim, za njegovu stručnu budućnost odlučujući je rad u Dubrovačkom arhivu (1878–79), gdje je istraživao odluke Vijećâ, serije Diversa Cancellariae, Diversa Notariae, Testamenta, Lamenta de Foris itd. Prvi je ugledni eur. povjesničar koji je radio u Arhivu. God. 1879–84. obnašao je visoke drž. funkcije u Bugarskoj, istražujući bug. teme, a potom je do 1893. bio ponovno na Sveučilištu u Pragu profesor opće povijesti. Istraživao je u Zadru, Kotoru i Veneciji. God. 1893. prešao je na Sveučilište u Beču. Pristupno predavanje nakon izbora u bečku Akademiju posvetio je važnosti Dubrovnika u povijesti trgovine na Sredozemnom moru (1899). Iz toga doba (1901, 1903) potječe i njegova studija o Romanima u dalm. gradovima u sr. vijeku, koja uključuje i problematiku rim. romanizacije Balkana te kasnosrednjovj. slavizacije Romana. Od 1901. radio je na Povijesti Srba (Geschichte der Serben, I–II, 1910–18). U istom je razdoblju, samostalno ili usuradnji s Milanom Šufflayem i Lajosem Thallóczyjem, objavio kapitalne prinose za alb. povijest (1913, 1914).

Jirečekova arhivska istraživanja donijela su niz detalja o Držićevu životu, što je uvelike utjecalo ne samo na percepciju Držića kao osobe nego i na interpretaciju njegova opusa. U tom je kontekstu najvažniji rad Prilozi dubrovačkoj književnoj povijesti (Beiträge zur ragusanischen Literaturgeschichte, Archiv für slavische Philologie, 1899, XXI), u kojem je donio genealoško stablo obitelji Držić, a zatim nekoliko stranica posvetio M. Držiću. Između novosti o financ. nedaćama oca Marina i braće, zatim tužbe redovnice Marte iz samostana sv. Andrije da Držić njezinu samostanu nije platio dvogodišnji najam za kuću u kojoj je stanovao, a bila je u samostanskom posjedu, zatim oporuke majke Anule, u kojoj kaže da ostavlja »četvrtinu svoga miraza i ostatak od onoga čime raspolažem svećeniku Marinu, mom sinu«, najvažnije Jirečekovo otkriće zacijelo je veza Držića i Christopha Rogendorfa, s kojim je putovao u Beč i Carigrad (1545–46), zbog čega je – nakon povratka iz Carigrada – 9. I. 1547. saslušan u Malom vijeću pred Franom Marinovim Kabužićem i Bernardom Gabrijelovim Crijevićem. Jireček nije poznavao genealogiju Jeronima Vlahova Držića (Podrijetlo i potomci obitelji Držić koji su sada građani Dubrovnika – Orrigine et descendenza della famiglia di Darsa che al presente sono citadini di Raugia) pa tako nije znao godinu Držićeve smrti: netočno ju smješta u 1561, kao što netočno pretpostavlja da je Držić rođen oko 1538, što je prema Jeronimovim zapisima revidirao Nestor Petrovski u radu O genejalogiji Držićâ (1902).

Autor: Drago Roksandić