IVAN ZAPOLJA (JÁNOS SZAPOLYAI)

IVAN ZAPOLJA (JÁNOS SZAPOLYAI), erdeljski knez, ugarski i hrvatski kralj 1527–40 (Szepesvár, 1487 – Szászsebes, 22. VII. 1540).

Magnatsku moć obitelji Zapolja, podrijetlom vjerojatno iz Slavonije, postigao je Ivanov otac Stjepan, ponajviše u razdoblju nakon smrti kralja Matije Korvina 1490, obnašajući, uz ostalo, časti erdeljskoga kneza i ug. palatina. Promičući obiteljske interese, Stjepan je kumulirao veliku imovinu i staleški uspješno umrežio njezine interese. Time je osigurao važne pretpostavke za buduću polit. djelatnost sina Ivana. Njegov udio u surovom obračunu s pobunjenim kmetskim podložnicima 1514, koje je predvodio György Dósza, osigurao mu je i osobni utjecaj među ug. plemstvom. Ono je tada inače tragalo za pouzdanim vodstvom, nezadovoljno slabljenjem dinastičke vlasti i kraljevskom neumješnošću da zaštiti staleške interese. Nakon ug. poraza u bitki s Osmanlijama na Mohačkom polju 1526, u kojoj je poginuo i kralj Ludovik II., Ivan Zapolja bio je najjači staleški kandidat za upražnjeno vladarsko mjesto, nasuprot Ferdinandu I. Habsburškom, koji se kandidirao na temelju dinastičkih ugovora s Jagelovićima. Ivan Zapolja uživao je masovnu potporu nižeg plemstva, koje se pozivalo na saborski zaključak iz 1505, koji je isključivao strance na ug. prijestolju. Zapolja je u interregnumu uspio doći do krune sv. Stjepana te je 11. XI. 1526. u Stolnom Biogradu bio okrunjen za kralja. Iako je Hrvatski sabor u Cetingradu 1. I. 1527. izabrao Ferdinanda I. za hrv. kralja, dio velikaša, s Krstom Frankapanom na čelu, 6. I. na Slavonskom saboru u Dubravi kraj Čazme izabrao je Zapolju. Ivan Zapolja stabilizirao je vlast u najvećem dijelu Ugarske te dobio potporu Venecije, Poljske i Francuske, no Ferdinand I. u srpnju iste godine prešao je u protunapad te ga porazio kraj Tokaja. Poraz i istodobna pogibija Krste Frankapana oslabili su Zapolju, koji je pobjegao u Poljsku. Stoga su slavonski plemići na saboru u Križevcima 6. X. potvrdili Ferdinandov izbor za kralja, a ug. plemstvo okrunilo ga je 3. XI. 1527, dok se Ivan Zapolja uz pomoć Osmanlija, koji su 1529. opsjedali Beč, učvrstio u Budimu. Građ. rat, koji su iskoristili Osmanlije i zauzeli velik dio Hrvatske i Ugarske, trajao je do 1530, a sukobi sve do mira u Velikom Varadinu (24. II. 1538). Ferdinand I. priznao je Zapolji kralj. titulu i samostalno vladanje u dijelu Ugarske koji je tada bio pod njegovom vlašću, a Zapolja se u korist Ferdinanda odrekao titule kralja Slavonije i Hrvatske s Dalmacijom te je nakon njegove smrti taj dio Ugarske trebao pripasti Habsburgovcima, osim u slučaju izumrća muške loze. Tim su mirovnim sporazumom Ferdinand I. i Ivan Zapolja međusobnim ustupcima stvorili nužne pretpostavke za reintegraciju Ugarske pod habsburškom vlašću, ignorirajući osman. interese. (→ MOHAČKA BITKA)

Autor: Drago Roksandić