HUSIĆ, SNJEŽANA

HUSIĆ, SNJEŽANA, hrvatska prevoditeljica (Zagreb, 18. I. 1969).

Studij talijanistike i komparativne književnosti završila 1993. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirala tezom Autobiografija pod pseudonimom: disperzija autobiografskog diskurza u književnom opusu Alberta Savinia (2005). Zaposlena je pri Katedri za talijansku književnost Odsjeka za talijanistiku. Objavila je niz prijevoda s talijanskoga i engleskoga (Luigi Pirandello, Alberto Savini, Mavro Orbini, Nikola Vitkov Gučetić, Italo Calvino i dr.).

Držićevim djelom bavila se u radu Antipetrarkizam Marina Držića suprotiv ljudima nahvao (1996), u kojem revidira neka starija poimanja Držićeva antipetrarkizma. Različite vrste aluzija na petrarkizam (umanjenice, nabrajanje, citiranje) motri u kontekstu primjerenosti toga tipa ljubavnoga diskursa liku koji se njime koristi, pa dolazi do zaključka da nije uvijek riječ o parodiranju, odn. da treba lučiti kad taj tip diskursa rabe konvencionalni likovi (nobili pastiri ili alegorijsko-mitološki likovi), a kada, primjerice, likovi vlaha. Njezina je teza da komičnost nekih likova Držićeva opusa – ponajprije Grižule ili Pedanta Krise u komediji Tripče de Utolče – ne proistječe samo iz petrarkističkoga vokabulara nego da je on samo jedan od aspekata njihove komičnosti, vezan uz »komiku situacije, komplesivnu semantiku i funkciju lika u svijetu djela«. Zbog toga ističe da je Držić istodobno i petrarkist i antipetrarkist, odn. da je jedan način pjevanja o ljubavi funkcionalno iskoristio te treba lučiti situacije u kojima repertoar literarnih figura odgovara žanrovskim konvencijama određenom liku od onih u kojima to nije slučaj, pa po tome odrediti ima li petrarkistička frazeologija parodijsko-ironijsku funkciju.

Autor: Leo Rafolt