GRUBIŠA

GRUBIŠA, lik u komediji Dundo Maroje.

Konjhodžić kao Grubiša

Fahro Konjhodžić kao Grubiša, Dundo Maroje,
Dubrovačke ljetne igre, 1970 (redatelj Kosta Spaić)

Sin Pave Novobrđanina, koji je s ocem došao u Rim. Pojavljuje se samo u devetom prizoru četvrtoga čina. Do najvećih nesporazuma dolazi zbog njegova nepoznavanja tal. jezika, kojem se Grubiša otvoreno više puta izruguje (»Tata, bijedan Grubiša, gdje si se jošte stanih, gdje ljudi svi ’šu’ parlaju, ’šu-pšu’, da im se vraguto slovo ne razumije«, IV, 9). Zaziva družinu koja je ostala u Dubrovniku: »Bijedan se Grubiša u latinsku zemlju doskitao, gdje se žabe i spuži ijedu, gdje se ogrestija pije i gdje se na ure oni bijedan obrok jede, gdje se u zdravjice ne pije, a voda se u vino lijeva. Tata, mili bože, gdje si me moja srjeća, huda srjeća dovede? Gdje si, Pribrate, Radate, Vukmiru, Obrade, Radmile, moja ljubima družino? Daleko mi ste, bijedan!«. Grubiša je ruralni tip, što se očituje u njegovu rječniku i ponašanju, ne snalazi se u novoj sredini. Kamilo ga na dva mjesta poistovjećuje sa životinjom (»O, che spasso di questa bestia. (…) È un faceto animal questo« – »Baš je zabavna ta beštija. (…) Smiješna je to životinja«, IV, 9), aludirajući na njegovo neuglađeno ponašanje. Navodeći likove iz Pometa, Držić u prvom i drugom prologu komedije – uz Dunda, Pometa i Pavu Novobrđanina – uvijek spominje i Grubišu, što može značiti da je imao kakvu važniju ulogu u toj izgubljenoj komediji.

Autor: Ana Prolić Kragić