GRUBA

GRUBA, lik u komediji Skup, mlada Dživova godišnica.

Skup, HNK Zagreb, 1950

Ervina Dragman kao Gruba i Pero Kvrgić kao Munuo, Skup,
HNK Zagreb, 1950 (redatelj Branko Gavella)

Prvi se put pojavljuje u prvom prizoru prvoga čina (zatim u I, 2, 8; II, 1, 7; III, 2; IV, 6, 9), u dijalogu s Varivom, suosjećajući sa sudbinom stare godišnice, koja svakodnevno trpi Skupovu mahnitost. Gruba katkad općenito govori o nepovoljnom položaju dubr. godišnica i suosjeća s nesretnom Andrijanom, koja se treba vjeriti za starca Zlatoga Kuma, što u drugom prizoru prvoga čina ilustrira sljedećim stihovima:

»S mladijem mladi,
s starijem stari!
Da’ mi mlada,
ne hajem glada;
ako me je mlad ubio,
ali mi je, brajo, mio«.

Za daljnji tijek radnje neće biti od većeg značenja, osim kao Dživova službenica. Međutim, zaljubljena je u Munua, koji je ukrao Skupovo blago i koji je za krađu i optužen. O ishodu njihove ljubavi može se samo nagađati, zbog okrnjenoga teksta drame. No njihova bi se ljubav, u skladu s konvencijama plautovske komičke dramaturgije, vjerojatno razriješila vjenčanjem.

Autor: Leo Rafolt