GL’INGANNATI (PREVARENI)

GL’INGANNATI (PREVARENI), kolektivni tekst nastao u sienskoj Accademiji degli Intronati (Akademija smušenih), a prvi je put objavljen u Veneciji 1537.

Accademia degli Intronati

Accademia degli Intronati, Siena

U prologu je rečeno da je komedija napisana u tri dana, ali nije moguće utvrditi njezino autorstvo i smatra se da je napisana u suradnji više autora. U noći Tri kralja 1531. akademici su kaz. aktivnost započeli alegoričnom glazb. zabavom Žrtva (Il sacrificio), u kojoj su glumili da pale ljubavne uspomene, zbog čega su se prisutne žene osjećale uvrijeđenima. Nakon toga uslijedio je odgovor akademika, tj. »Prevarenih«, jednom od najljepših komedija tal. renesanse, koju je, čini se, imao na umu William Shakespeare kad je pisao Na Tri kralja (Twelfth Night). Radnja se zbiva u Modeni, kamo se starac Virginio doselio s kćeri Lelijom. Njegov sin Fabrizio, Lelijin blizanac, nestao je za vrijeme opsade Rima i ne zna se je li živ. Lelia je zaljubljena u Flaminija pa se preodijeva u mušku odjeću kako bi stalno mogla biti u njegovoj blizini. Fabrizio se napokon pojavljuje i nakon zabavnih nesporazuma slijedi prepoznavanje i rasplet. Plautove teme, kao i svi motivi komičnoga teatra XVI. st. prisutni su u komediji (mnogobrojne zablude, satira pedanta, samostanske korupcije, starac koji se želi oženiti mladom djevojkom i dr.).

Sličnosti koje su isticane između te sienske komedije i Dunda Maroja samo su izvanjske i formalne. U usporedbi s Lelijinim preodijevanjem, Pȅrino preodijevanje u muško ruho ima sasvim drugo značenje u Dundu Maroju, gdje Pȅra nije središnji lik. I scena s oštarijama u Dundu Maroju, koju Jolanda Marchiori definira »najsenzacionalnijim i najočevidnijim primjerom ’krađe’« (Odrazi talijanskoga teatra u »Dundu Maroju« Marina Držića – Riflessi del teatro italiano nel »Dundo Maroje« di Marino Darsa, 1958), ima različitu funkciju od scene s dvjema oštarijama (»Kod Ogledala«, »Kod Ludog«) u komediji Gl’Ingannati te je sličnost samo izvanjska, što je dokazao Franjo Švelec (»Dundo Maroje« u raspravi Jolande Marchiori, 1960). Leo Košuta pak smatra da je Držić komediju poznavao te da je to djelo »na njegovu komediju izvršilo određen utjecaj«. On međutim misli daŠvelec griješi kad kaže da se u Dundu Maroju javljaju tri gostionice, jer se na sceni vide dvije (»Ludos« i »Oštaria della grassezza«), dok treća »’Alla Miseria’ postoji samo u Tripčetinim riječima kojima želi podsjetiti starog Maroja na škrtost Dubrovčana« (Siena u životu i djelu Marina Držića – Siena nella vita e nell’opera di Marino Darsa /Marin Držić/, 1961).

Autor: Maria Rita Leto