DRŽIĆ, VICKO

DRŽIĆ, VICKO, antunin, trgovac (Dubrovnik, 1505 – Dubrovnik, 1586).

Sin Marina i Anule Kotrulj, brat M. Držića. Imao je i braću Nikolu, Vlaha i Ivana te sestre Niku i Pȅru. Bračni ugovor sklopio je 21. V. 1539. s antuninkom Jelom Nalješković, s kojom nije imao djece. Jela je umrla u siječnju 1563. Oporuku je sastavio 5. III. 1585, a registrirana je 15. IV. 1586. Uz Marina Božova Nalješkovića i M. Držića, jedan je od izvršitelja oporuke sestre Nike registrirane 17. II. 1554. Sestra Vickove žene Jele, Nika, bila je udana za književnika Nikolu Nalješkovića, koji je za Vicka obavljao i trg. poslove: 1534. putovao je u Patras kako bi nadgledao utovar Vickove robe na brod Ivana Draga iz Cavtata. Prema sačuvanim dokumentima, Vicko je ispočetka dobro poslovao, jer se uz njegovo ime veže atribut bankar (bancherio): 9. I. 1527. stanoviti je Galeazzo Brugnoli ukrcao u brod Ivana Džorina Palmotića pedeset bala platna koje je trebalo dovesti u Dubrovnik, a pripadale su Vicku, koji je jamčio da dvadeset bala pripada Marinu Đurovu Lujovu Gučetiću kao naknada za dug od sto dvadeset zlatnih dukata (ako vrijednost spomenutih bala prijeđe posuđeni iznos, M. Gučetić će razliku morati namiriti Vicku, a ako bude manja, Vicko će isplatiti preostali iznos Gučetiću). Jamac je bio Vickov otac Marin. Ugovor je poništen 12. III. 1529, što znači da je Vicko dug namirio. Dana 9. I. 1527. registriran je još jedan ugovor s M. Gučetićem, kojim su otac Marin i Vicko jamčili da će Gučetiću, pod prijetnjom kazne, vratiti trideset osam zlatnih dukata i trideset groša. Dana 19. I. 1527. trgovac Vlahuša Radosalić obvezao se, pod prijetnjom kazne, bankaru Vicku vratiti sto četrdeset zlatnih dukata u roku od jedne godine; Julijan Marinov Turčinović – djed po majci Vlaha Nikolina Držića, na čijem je piru s Marijom Sinčićević Allegretti 1551. prikazana Tirena – imao je u Vickovoj »banci« sto dvadeset zlatnih dukata, koje je Vicko zacijelo potrošio kad je otac Marin 6. VIII. 1527. jamčio Julijanu da će mu rečenu svotu isplatiti. Najvjerojatnije se M. Držić trg. poslovima najviše bavio baš s Vickom, što se vidi iz dokumenta iz 12. VI. 1538. o nekom sporu Vicka i Marina s bačvarom Ivanom Mihovim, kad je kao posrednik određen Bartul Marinov Zizzeri, koji je odredio da Ivan isplati šezdeset dukata i četiristo dvadeset aspri, što je on i učinio, ali tek nakon 16. X. kad je odveden u zatvor uz prijetnju da će u njemu ostati dok dug ne isplati; 13. VI. 1538. zajedno s ocem te braćom Nikolom i Ivanom za godinu je dana odgodio plaćanje dugova vjerovnicima; 6. III. 1551. Marin i Nikola Ivanov Mažibradić obvezali su se vraćati dug od pedeset dukata (svaki po dvadeset pet dukata) koje je Vicko 12. VI. 1543. posudio od Ivana Monaldija; poč. 1554 – zajedno s bratom Marinom, Stjepanom Jeronimovim Nenko i Jaketom Radaljevićem – Vicko je posredovao u zarukama Nikine kćeri Vite i Ivana Bartulova Nalješkovića; 26. II. 1557. Marin i Vlaho molili su Veliko vijeće da im dopusti uzeti hipoteku na zemlju u Ponikvama i Dubi kako bi platili dugove braće Vicka i Ivana; 1. VIII. 1561. zajedno s Marinom i Vlahom Vicko je prodao Jakovu Venturi obiteljsko imanje na Stonskom ratu; 14. I. 1562. Marin je sudski potraživao od braće Vicka i Vlaha da mu od dobara ostalih nakon oca isplate sto pet dukata. Pet mjeseci nakon Marinove smrti, 2. X. 1567, Vicku je ponuđen otkup bratovih stvari u vrijednosti od trideset četiri dukata i četiri groša. Držićeve osobne stvari stavljene su kao zalog Ivanu Bartulovu Nalješkoviću, kojemu je Držić 8. VIII. 1564. ustupio sve beneficije s Koločepa u razdoblju od četiri godine, a kao prva trebala se računati sljedeća godina.

Autor: Milovan Tatarin