DRŽIĆ, NIKA

DRŽIĆ, NIKA, antuninka (Dubrovnik, ? – Dubrovnik, oko 1554).

Kći Marina i Anule Kotrulj, sestra M. Držića. Imala je i braću Nikolu, Vlaha, Vicka i Ivana te sestru Pȅru. Vjerojatno je bila najstarija od sve braće i sestara jer joj je baka po ocu Nikoleta u oporuci (napisana 25. VI. 1500, registrirana 10. VII.) ostavila sto dukata za miraz. Bračni ugovor s Marinom Božovim Nalješkovićem sklopila je 22. VI. 1530; Marin se obvezao mladu povesti kući najkasnije za godinu dana, a Nikin otac dao mu je 2600 perpera miraza. S njim je imala sinove: Boža, Nikolu i Marina te kćer Vitu (Venturina). Oporuku je izdiktirala 18. II. 1553, registrirana je 17. II. 1554, a izvršitelji su, uz supruga, bili braća Vicko i Marin. Pretpostavlja se da je prigodom njezina pira Držić ispjevao pjesmu Mâ sestro, ja sada davam ti blagoslov, koja nije tiskana u knjizi Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi (1551). Iz rukopisa Đura Ferića objavio ju je Milan Rešetar (Jedna neizdana pjesma Marina Držića, 1920). Dana 12. IX. 1553. Držić je Nikinu suprugu ustupio oko 1100 litara vina iz koločepskih vinograda kao naknadu za hranu i uzdržavanje koje je dotad kod njega imao, pa se se može zaključiti da je u Nikinoj kući Držić neko vrijeme živio. U oporuci napisanoj 27. IV. 1552. Anula unuci Viti ostavlja sljedeće: »Item lasso a Vitta figliuola de Marino Natalis de Nale la mia gonnella de panno negro, la migliore che si troverà delle mie, e la mia cappa e lo mio coretto de panno verde« (»Također ostavljam Viti, kćeri Marina Božova Nalješkovića, svoju suknjicu od crne tkanine, najbolju koja se pronađe kod mene, svoju kapu i svoju haljinu od zelene tkanine«). Niki je ostavila blagoslov.

Autor: Milovan Tatarin