DOMINO

DOMINO, naziv koji se od XIV. st. koristi za predromaničku crkvu prijašnjega titulara Svih Svetih (Omnium sanctorum), spomenutu u pisanim izvorima još 1186. i podignutu na stjecištu ulica (mjesto slikovito ponovljeno u »prelomljenoj« vertikali pročelja crkve), od kojih je ulica Svih Svetih (današnja Za Rokom) prema Statutu iz 1272. započinjala od istoimene crkve do nekadašnjih vrata »gradskog zida«.

Domino

Druga ulica je ona koja po tekstu Statuta »ide od vrata koja su ispod kuće Bogdana de Pissino« (današnja ulica Od Domina; u svojem produžetku, od istoimene crkve pa do Place, nosi naziv Široka ulica) i koja »neka ide pravo do Poljane«. Crkva Svih Svetih, važna odrednica i polazna točka u odredbi o regulaciji novoga dijela grada, pročeljem je bila okrenuta prema grad. vratima, a arhivski podaci iz XIII. st. otkrivaju da je imala ograđeno dvorište s vrtom koji je opatu crkve 1281. donosio prihode. Tijekom arheol. istraživanja crkve pronađeni su ulomci iz grobnica od više vrsta materijala (datacije od kraja X. st. do ranoromaničkog razdoblja u XI. st. ili, prema stilskim osobinama kamenih fragmenta arhitrava i tranzene, najkasnije poč. XII. st.) i ist. dio crkve s tri gotička nadsvođena prostora koji je sadržavao više zidanih grobnica, sada ispod pločnika novije crkve i susjedne, barokne građevine, u kojoj je Dom Marina Držića, a unutar njegova sklopa jedna je grobnica ostala vidljiva. Pisani izvori potvrđuju da je na mjestu starije crkve 1452. izgrađena nova, trobrodna gotička crkva Domino, od koje su sačuvani, osim nadsvođenih prostora, ostaci polukružne apside i temelji sjev. broda na mjestu sakristije današnje barokizirane jednobrodne crkve izgrađene između 1675. i 1709, nakon što je crkva stradala u razornom potresu 1667. Prema nasljednom obiteljskom pravu patronata nad crkvom i njezinim posjedima, M. Držić je od 1526, ceremonijalno primivši oltarnu sliku, kapu i ključeve crkve kao oznake položaja, u Dominu bio jedan od dvojice rektora, za što je ubirao određeni dohodak od prihoda imanja u posjedu crkve.

Domino

Unutrašnjost Domina

Ujedno je crkva bila sjedište bratovština, od kojih se ona bičevalaca (flagelanata) prvi put spominje 1225, ali se gasi u XVI. st., a bratovština zidara i kamenara (Confraternità dei muratori), osnovana 1272, u Dominu je bila od 1452. Ispred crkve je grobnica klesara i graditelja s natpisom u lisnatom vijencu i s prikazima alata obrta. Slikar Dživan Ugrinović izradio je 1428. barjak kamenara, a 60-ih god. istoga stoljeća novi barjak radilo je više autora. Sačuvani barjak bratovštine iz 1541. rad je slikara Krile Ivanova, trokutasta je oblika, s likom Bogorodice s djetetom okruženom svecima, među kojima je i sv. Marin, zaštitnik kamenara. Prema oporukama članova bratovštine, uz upute o izradi slike za gl. oltar, spominje se 1454. ugovor sa slikarom Matkom Junčićem, koji je izradio poliptih, od 1547. Venecijanac Pietro di Giovanni izrađivao je veliku palu za oltar sv. Apolonije, a još prije potresa bila je naručena oltarna pala, rad Andree Vaccara, napuljskoga slikara iz XVII. st. Ni jedno od tih djela danas nije u crkvi.

Autor: Vesna Delić Gozze