CRKVA SVETIH IVANA I PAVLA

CRKVA SVETIH IVANA I PAVLA (SS. GIOVANNI E PAOLO, S. ZUANNE POLO, S. ZANIPOLO, S. GIOANPOLO), dominikanska crkva i samostan u Veneciji.

Crkva svetih Ivana i Pavla

Crkva svetih Ivana i Pavla u Veneciji

Smještena je na rubnom dijelu grad. predjela Castello (župa S. Maria Formosa), u neposrednom je susjedstvu predjela Cannaregio, a s dviju strana obrubljuju je duge i uske nasute obale – Fondamente Nuove i Fondamenta dei Mendicanti. Dominikanska zdanja nalaze se na prostranu trgu istoga imena (Campo SS. Giovanni e Paolo). Taj je prostor stoljećima bio važno mjesto mlet. državnih, crkvenih i društv. događanja (posjeti duždeva i uglednika, procesije, crkvene i drž. svečanosti), a zbog brojnosti ondje podignutih umj. spomenika naziva se katkad i panteonom delle memorie veneziane. Ispred dominikanske crkve dominira glasoviti spomenik kondotjera Bartolomea Colleonija iz Bergama, kapetana u mlet. službi u XV. st. Spomenik u njegovu čast – a na osnovi Colleonijeve oporučne želje – podignuo je Andrea Verrocchio, i to se djelo drži jednim od umjetnički najvrsnijih tal. konjaničkih spomenika. Uz dominikansku baziliku danas se nalazi Gradska bolnica, nekoć sjedište Scuola grande S. Marco (utemeljena 1261), bratovštine koja se držala jednom od najbogatijih i članstvom najuglednijih u Mlecima. Prvotno sjedište stradalo je u požaru 1485, a odmah potom podignuto je novo zdanje u renesansnom slogu. Ugovor o ukrašavanju središnje bratimske dvorane potpisao je dalmatinski kipar Ivan Duknović (1498), ali izvedba nikad nije bila dovršena. Crkva SS. Giovanni e Paolo dobila je ime po rim. mučenicima iz III. st., braći Ivanu i Pavlu. Tipično je gotičko graditeljsko zdanje Reda propovjednika (slično kao i mlet. franjevačka bazilika S. Maria Gloriosa dei Frari), a podizana je od sredine XIII. st. do približno 1430. U crkvi je pokopano dvadeset pet mlet. duždeva (»grobnica duždeva«), a u mnogobrojnim kapelama nalaze se i posljednja počivališta mnogih drugih najviših mletačkih drž. dužnosnika i vojskovođa. Monumentalnošću i kiparskom izvedbom izdvajaju se, primjerice, spomenici duždevima iz obitelji Mocenigo (Alviseu, Pietru i Giovanniju), spomenik duždevima Michaelu Morosiniju i Niccolòu Marcellu te brončani kip u čast Sebastijana Veniera, zapovjednika mletačke ratne flote u Lepantskoj bitki 1571. Mnogobrojne kapele i oltare (među kojima se izdvaja kapela posvećena Gospi od Krunice – Cappella del Rosario) rese djela najvećih mletačkih i tal. majstora kista (Giovanni Bellini, Lorenzo Lotto, Giovanni Battista Piazzetta, Jacopo Palma Mlađi, Leonardo Corona, Francesco Bassano, Sante Peranda, Domenico Tintoretto i dr.). Šire područje smještaja dominikanske bazilike (predjel Castello) stoljećima je bilo središnje mjesto useljavanja i djelovanja hrv. zajednice u Mlecima. Izvori potvrđuju da su brojni Hrvati, posebice u doba najučestalijih migracija u Mletke (od oko 1450. do 1600) bili na različite načine povezani s crkvom sv. Ivana i Pavla. U samostanu i crkvi djelovali su kao dominikanski redovnici mnogi Hrvati; ondje su, primjerice, pokopani splitski dominikanci Dionizij de Cruce (oko 1650) i Vicko Dudan (1703); grobnica u sklopu dominikanske crkve često je mjesto pokopa mnogobrojnih drugih (svjetovnih) hrv. iseljenika. Samostan i crkva dominikanaca, kao i ondje pridružena ubožišta (Ospedale di S. Maria dei Derelitti, osnovano 1528. i S. Lazzaro dei Mendicanti, osnovano 1595), učestalo su obdarivana oporučnim legatima hrv. iseljenika, ponajprije onih iz Dalmacije i Boke kotorske. – M. Držić je najpoznatiji Hrvat pokopan u skupnoj grobnici dominikanske crkve (točno mjesto pokopa nije poznato). U spomen na njegovo posljednje počivalište i povezanost s najpoznatijom mlet. dominikanskom crkvom uklesan je – na poticaj JAZU, današnje HAZU – u drugoj pobočnoj kapeli lijevo od gl. oltara dvojezičan natpis:

Spomen-ploča Marinu Držiću

VELIKI HRVATSKI | RENESANSNI KOMEDIOGRAF | MARIN DRŽIĆ | ROĐEN 1508 U DUBROVNIKU | UMRO JE U VENECIJI | 2 SVIBNJA 1567 | I POKOPAN U OVOJ BAZILICI | USPOMENI PJESNIKA | JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA | ZNANOSTI I UMJETNOSTI | U ZAGREBU 1972. – GRANDE COMMEDIOGRAFO | CROATO DEL RINASCIMENTO | MARIN DRŽIĆ | NATO A RAGUSA (JU) NEL 1508 | MORTO A VENEZIA | IL 2 MAGGIO 1567 | E SEPOLTO IN QUESTA BASILICA | A RICORDO DEL POETA | L’ACCADEMIA JUGOSLAVA | DELLE SCIENZE E DELLE ARTI | DI ZAGABRIA 1972.

Podno usporednih dvojezičnih natpisa uklesana je na tal. jeziku bilješka Marinova nećaka Jeronima, sina brata Vlaha, pisca rodoslovlja obitelji Držić, na osnovi koje je utvrđeno da je dominikanska bazilika mjesto pokopa M. Držića: MORI A VENETIA DEL 1567 ADI 2 MAGIO | ET FU SEPELITO NELLA CHIESA DI SAN GIOANPOLO | JERO DRŽIĆ 1603

Autor: Lovorka Čoralić
Literatura:
G. Tassini, Curiosità veneziane, ovvero origini delle denominazioni stradali, Venezia, 1863;
P. Angelo i M. Caccin, Die Basilika St. Johannes und Paul in Venedig, Venezia, 1964;
F. Zava Bocazzi, La Basilica dei Santi Giovanni e Paolo, Venezia, 1965;
G. Lorenzetti, Venezia e il suo estuario, Trieste, 1974;
L. Čoralić, U gradu Svetoga Marka: povijest hrvatske zajednice u Mlecima, Zagreb, 2001;
ista, Hrvatski prinosi mletačkoj kulturi, Zagreb, 2003.