BOŠKOVIĆ, IVAN

BOŠKOVIĆ, IVAN, hrvatski glazbeni pisac i kulturni povjesničar (Dubrovnik, 14. III. 1936 − Split, 25. III. 2002).

Hrv. jezik i glazb. odgoj diplomirao na Višoj pedagoškoj školi u Splitu (1962), a studij industrijske pedagogije na Pedagoškom fakultetu u Rijeci (1984). Predavao je glazbu u Splitu i Trogiru. Bio je glumac i zborovođa u Dubrovniku i Splitu, a u splitskome HNK-u skladatelj scenske glazbe, glazb. suradnik, dirigent i jezični savjetnik dramskih predstava. U Dubrovniku je postavio lik. izložbe hrv. umjetnika (Marko Rašica) i izložbu knjiž. djela Anice Bošković. Ponajviše se bavio istraživanjem hrv. glazbene baštine (otkrio je niz novih i dosad neutvrđenih podataka o glazbenicima i glazb. praksi te više skladbi koje pripisuje Juliju Bajamontiju). Glazb. rasprave, književne i teatrološke članke (o Petru Hektoroviću, Baru, Ruđeru i Anici Bošković, Josipu Kosoru, Dubravku Skurli i hrv. renesansnim pjesnicima) objavio je najvećim dijelom u periodici.

M. Držićem bavio se u radu Držićeva djela u hrvatskoj glazbi (1967), u kojem je ustvrdio da su Držićeva djela bila popraćena glazb. pratnjom te da su hrv. skladatelji svoj interes za Držića manifestirali u tri oblika: pišući popratnu scensku glazbu za njegove komedije i pastoralne drame (Krešimir Baranović i Ivo Malec za Tirenu, Zdenko Šapro za Tripče de Utolče, I. Malec za Hekubu, K. Baranović za Dunda Maroja), skladajući samostalne instrumentalne skladbe (npr. Vesela predigra za orkestar Iva Kirigina, zamišljena kao uvodna glazba za Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena), ili pak operelibreta kojih su bila rađena prema Držiću (Božidar Širola, Stanac; Antun Dobronić, Dubrovački diptihon; Ivo Lhotka-Kalinski, Pomet, meštar od ženidbe; Dragutin Savin, Tripče; Jakov Gotovac, Stanac). U studiji Marin Držić − komediograf ili lakrdijaš? (Kako se Držić izvodi ili kako bi ga trebalo izvoditi na suvremenoj pozornici?) (1969) pozabavio se pitanjem kako izvoditi Držića jer su suvremene izvedbe Držićevih komedija ugl. loše stilski osmišljene i izvođene (postave Koste Spaića ili Bojana Stupice). Osim toga, pogrešno su tumačeni pojedini likovi (uloga Skupa u tumačenju Izeta Hajdarhodžića). Dotaknuo se i izvedbi Držićevih komedija na inoz. pozornicama koje također nisu vjerne duhu Držićeva djela. Da bi se izbjegle promašenosti, Bošković predlaže, pozivajući se na Đorđa Šaula, da se krene od samoga teksta i naših romantičnih i poetičnih vizija o renesansi, kako bismo u tome iživjeli nostalgiju za zdravim i bezbrižnim vremenima. U informativnom prikazu Četiristogodišnjica smrti Marina Držića u zemlji i u Splitu (1969) osvrnuo se na prigodne manifestacije koje su kult. institucije priredile u okviru proslave obljetnice Držićeve smrti.

Autor: Jasmina Lukec