BOČINČIĆI (BUCIGNOLO)

BOČINČIĆI (BUCIGNOLO). Miho (Dubrovnik, oko 1479 – Furlanija, oko 1550), sin Marina i Viktorine Gradić (Gradi).

Imao je tri brata (Pavao, Ivan i Jeronim) i dvije sestre (Klara i Paula). U Veliko vijeće primljen je 1499. Optužen je 1532. za veleizdaju zbog tajnoga obavještavanja stranaca o političkim i vojnim prilikama u Turskoj. Umaknuo je iz tamnice i pobjegao u zemlje Ferdinanda I. Zajedno s bratom Pavlom (Dubrovnik, oko 1485 ?) brisan je iz plemićkoga kruga, raspisana je nagrada za njihove glave, protjerani su sa svojim potomstvom zauvijek iz Dubrovnika, a imovina im je konfiscirana. Braća Bočinčić uhodila su za Ferdinanda Habsburškoga, a nastojala su i nakon 1526. održati prohabsburški smjer dubr. politike. Došli su u sukob s većinom vlastele, koja se protivila takvoj politici. Kad je 1538. stvorena Sveta liga, braća su s naoružanim brodovima napadala dubr. trgovce i plijenila im robu. Dana 31. XII. 1507. Miho Bočinčić sklopio je bračni ugovor s Paulom Sorkočević (Sorgo, iz ogranka od kojega potječu salamankezi, tzv. Golostrašni), s kojom je imao sina Marina i kćeri Viktorinu, Mariju i Klaru. Pavao je sklopio bračni ugovor 19. V. 1529. s Franom Bunić (Bona), s kojom je imao sinove Marina i Ferdinanda.

Braću Bočinčiće M. Držić sreo je u Gradisci 1546, putujući prema Beču u pratnji Christopha Rogendorfa, kojom je prilikom u njegovu službu primljen i Marin (Dubrovnik, oko 1510 – ?), Mihov sin. Marin se posvađao s Držićem, kritizirajući dubr. vlasti. Držić je grofa izvijestio o ponašanju Bočinčića prema Republici. Poslije su se Marin Bočinčić i Držić sreli kad je Držić s Rogendorfom u rujnu 1546. krenuo u Carigrad. O odnosu Držića i Bočinčića saznajemo iz izjave koju je pjesnik dao 9. I. 1547. pred Franom Marinovim Kabužićem i Bernardom Gabrijelovim Crijevićem, predstavnicima Maloga vijeća, nakon povratka iz Carigrada. Budući da je Držić prekorio Marina zbog načina na koji je govorio o Dubrovniku i savjetovao mu da pokuša izmoliti pomilovanje, Marin mu je predbacio: »Io sono gentilhuomo e tu sei una persona uile« (»Ja sam plemić, a ti si niska roda«), na što je on odgovorio: »Non sai, che tu hai perso la nobilità in quinta generatione, per mali deportamenti del tuo padre?« (»Zar ne znaš da si u petoj generaciji izgubio plemstvo zbog lošega ponašanja svojega oca?«). Zbog napetosti, Držić je od Rogendorfa zatražio dopuštenje da ode pa se poč. 1547. vratio u Dubrovnik.

Autor: Nenad Vekarić i Milovan Tatarin