ARCHIVIO DI STATO DI FIRENZE

ARCHIVIO DI STATO DI FIRENZE. Državni arhiv u Firenci utemeljen je kao moderna institucija 1852.

Korijeni su mu dublji, napose vezani uz iskustva stečena s firentinskim Diplomatskim arhivom, utemeljenim 1778. po nalogu velikoga vojvode Petra Leopolda, zatim s inicijativom velikoga vojvode Leopolda II. 1852, koji je firentinsko i toskansko arhivsko gradivo povjerio Francescu Bonainiju, prof. pravne povijesti na Sveučilištu u Pizi, jednom od najboljih historičara-erudita svojega doba. Bonaini je sa svojim suradnicima (Cesare Guasti, Luigi Passerini, Carlo i Gaetano Milanesi, Cesare Paoli) sređivao fondove i zbirke, izrađivao inventare, kataloge, popise i druga pomagala, utemeljio paleografsku, diplomatičku i drugu stručnu izobrazbu na visokoj profesionalnoj razini. God. 1857, u suradnji s Archivio storico italiano, Arhiv je pokrenuo Giornale storico degli archivi toscani, koji će imati velik utjecaj na profiliranje Arhiva. Arhiv je do 1988. bio smješten u palači Uffizi, a 1989. preseljen je u novu zgradu na Trgu Beccaria. Sustavno tiskanje arhivskoga gradiva započeto je 1863. u seriji Documenti degli archivi toscani i u toj je seriji trajalo tridesetak godina, a prvi cjelovit pregled fondova i zbirki objavljen je 1885. U doba koje razgraničuje risorgimento i tal. ujedinjenje, u tal. historiografiji prevladavalo je istraživanje starijega razdoblja povijesti Firence, onoga koje prethodi medičejskoj Sinjoriji. Primjerice, regesti Capitoli del Commune di Firenze izlazili su 1866–93, obuhvaćajući najvećim dijelom XIV. i XV. st. Velik je napor uložio C. Guasti inaugurirajući seriju Commissioni di Rinaldo degli Albizzi per il Commune di Firenze dal MCCCXCIX al MCCCCXXXIII, koja izlazi uređena i kao jezični izvor nuždan za rekonstrukciju najstarijega rječnika tal. jezika.

Palazzo Uffizi

Archivio di Stato di Firenze, Palazzo Uffizi

Rano su započela i istraživanja gradiva za društvenu i gosp. povijest Firence. Ubrzo se rad na gradivu orijentirao u mnoštvu smjerova s različitim tematskim i problemskim fokusima. Antonio Anzillotti, koji je u Arhivu radio 1908–22, prvi se sustavno bavio gradivom za toskansku povijest medičejskoga razdoblja (Lorenzo il Magnifico – Cosimo I.). Ravnatelj Arhiva u to je doba bio Demetrio Marzi, koji je u najnovije vrijeme stekao zaslužena priznanja, uz ostalo, reprintom njegova najboljeg djela Kancelarija Firentinske Republike (La Cancelleria della Repubblica fiorentina). Među stranim istraživačima za promicanje vrijednosti Arhiva u to doba zaslužna je Augustine Renaudet, koja je 1916. objavila vodič po gradivu za političku i diplomatsku povijest između Francuske i Toskane od Karla VIII. do 1789. Velike trg. kompanije XVI. st. predmet su istraživanja koja je realizirao Armando Sapori. U godinama nakon 1918. na Sveučilištu u Firenci institucionaliziran je studij pomoćnih pov. znanosti, a 1929–33. izlazi Rivista degli archivi toscani, koju uređuje Roberto Ridolfi. Između dvaju svj. ratova među istraživačima u Arhivu registrirani su Benedetto Croce, Fernand Braudel, Giorgio Spini, Nello Rosselli, Hans Baron, Theodor Mommsen, Nicolai Rubinstein, Paul Oscar Kristeller, Felix Gilbert i dr. G. Spini od godina uoči II. svj. rata nadalje radio je na medičejskim fondovima. Nakon 1945. najveće istraživačko zanimanje za firentinsko arhivsko gradivo iskazuju mnogobrojni amer. znanstvenici koji sustavno istražuju manje-više sva područja srednjovjekovne i novovjekovne povijesti Firence i Toskane, s težištem na renesansi.

Archivio di Stato di Firenze

Archivio di Stato di Firenze, novo sjedište

Nakon 1945. do nepreglednosti se šire istraživanja u vezi s poviješću Firence i Toskane, koja redovito prate i/ili artikuliraju najutjecajnija usmjerenja u medievističkim istraživanjima ili istraživanjima ranoga novog vijeka. God. 1951. pokrenuta je serija Pubblicazioni degli Archivi di Stato, koja tiska i gradivo u vezi s medičejskim razdobljem. U najnovije vrijeme digitalizacija arhivskih pomagala, arhivskoga gradiva, komunikacije s korisnicima itd. najuočljivije obilježava promjene u Arhivu. Medičejsko gradivo najvećim se dijelom nalazi u arhivima Segreteria Vecchia, što uključuje: Mediceo avanti il Principato, Mediceo del Principato, Miscellanea Medicea i Archivio del ducato d’Urbino. To gradivo pokriva razdoblje od XV. do XVIII. st., a najvećim je dijelom epistolarne naravi.

U Arhivu se čuva pet pisama koje je M. Držić između 2. VII. i 28. VIII. 1566. uputio Cosimu I. i Francescu Mediciju. Sačuvana su u serijama Miscellanea Medicea i Mediceo del Principato. U Arhivu je pohranjena i korespondencija između Cosima i njegova tajnika Bartolomea Concina (Mediceo del Principato, filza 612, f. 248v, f. 256v) koja se tiče Držićevih planova rekonstrukcije dubr. vlade. (→ AUTOGRAF)

Autor: Drago Roksandić