AMATUS LUSITANUS

AMATUS LUSITANUS (pr. ime JOÃO RODRIGUEZ), portugalski liječnik (Castelo Branco, 1511 – Solun, 21. I. 1568).

Pod španj. pritiskom i slijedeći španj. dekret iz 1492, kralj Manuel I. naredio je Židovima 1497. da prijeđu na kršćanstvo ili napuste zemlju. Ipak, i za pokrštene Židove život je pred opasnošću od inkvizicije u ranom XVI. st. bivao sve težim, pa je Amatus Lusitanus, koji je diplomirao u Španjolskoj 1530, odlučio otići u Antwerpen (1533). Tijekom sljedećih sedam godina u tom se gradu bavio liječničkom praksom te objavio prvo djelo, botaničko-ljekarnički Dioskoridov popis (Index Dioscoridis, 1536), dobar prijam kojega mu je pribavio poziv ferrarskoga vojvode pa se 1540. preselio u Ferraru, gdje je proveo sedam uspješnih godina tijekom kojih je izveo za ono doba golem broj od dvanaest sekcija ljudskoga tijela.

Amatus Lusitanus  (pr. ime JOÃO RODRIGUEZ)

Amatus Lusitanus
(pr. ime JOÃO RODRIGUEZ)

U to doba ponuđeno mu je mjesto grad. liječnika u Dubrovniku, a kako se Amatus namjeravao u konačnici nastaniti u tada prema Židovima liberalnom Osmanskom Carstvu, Dubrovnik mu se učinio zgodnom prijelaznom točkom. U očekivanju imenovanja preselio se u Dubrovniku bližu Anconu. Liječnička ga je praksa često odvodila u druge gradove, primjerice Rim, gdje je liječio papu Julija III., no i uz nju završio je svoj drugi botaničko-ljekarnički spis Učenje Dioskorida iz Anazarba o ljekovitim travama (In Dioscoridis Anazarbei de materia medica enarrationes, 1551) te prve dvije centurije životnoga djela Sedam centurija o medicinskom liječenju (Curationum medicinalium centuriae septem, 1549. i 1551), u kojima je opisao slučajeve iz bogate liječničke prakse. Prvu je centuriju posvetio dubr. Senatu, izričući nadu da će imenovanje grad. liječnikom stići uskoro. Unatoč želji i vezama koje je uspostavio s uglednim Dubrovčanima trgovcima u Anconi – primjerice s braćom Ivanom i Benediktom Gundulićem – imenovanje nije stizalo. Smrću pape Julija III. i dolaskom novoga pape Pavla IV. položaj se Židova u Papinskoj Državi, kojoj je pripadala i Ancona, pogoršao pa se Amatus preselio u Pesaru, a odande na svoju ruku u Dubrovnik, kako bi istražio razloge otezanja namještenja. Tamo je stigao vjerojatno 1556. i zadržao se do 1559, cijelo vrijeme kao privatni liječnik. U dokumentima iz 1558. kao razlog odbijanja imenovanja grad. liječnikom navodi se neimanje dopuštenja nadbiskupa, no vjerojatnije je da je iza toga stajala kampanja dubr. liječnika fizika.

Index Dioscoridis

Amatus Lusitanus, Index Dioscoridis, Antwerpen, 1536.

Poč. 1559. otputovao je u Solun, gdje je proveo ostatak života i završio posljednju, sedmu, centuriju Curationum medicinalium. Važnost Amatusa za razvoj medicine u njegovim je anatomskim opažanjima, primjerice prvom opisu venskih zalistaka te građe i funkcije slušnog aparata, odn. slušnih koščica; u opisu niza bolesti (odn. skupa simptoma koji se zajedno pojavljuju) poput srčanog infarkta i želučanog ulkusa; u primjeni anatomskih opažanja na praktičnu medicinu; u nizu inovativnih metoda liječenja. Njegova je dubr. praksa, zabilježena u šestoj centuriji Curationum medicinalium (tzv. Ragusina), izvrstan izvor ne samo za povijest medicine dubr. kraja (gdje su, čini se, osobito česte bolesti bile mokraćni kamenci, malarija, tuberkuloza i sifilis) nego i za društvenu i kult. povijest, jer bilježi detalje iz života pacijenata te mnogobrojne susrete Amatusa kao liječnika i sudskoga vještaka s dubr. vlastima i društvom. Veza između Amatusa i Držića nije potvrđena, no u dvadeset petoj kuraciji Amatus je zabilježio slučaj Držićeva prijatelja Saba Bobaljevića, koji je u dvadeset petoj godini obolio od luesa, zbog čega je oglušio i trpio bolove u glavi.

Autor: Tatjana Buklijaš