ALDOBRANDINI, SILVESTRO

ALDOBRANDINI, SILVESTRO, talijanski kardinal (1587 – 1612).

Sin firentinskoga plemića Giovan Francesca, sinovac kardinala Pietra Aldobrandinija, koji je poč. XVII. st., za pontifikata svojega strica Klementa VIII., bio na vrhuncu moći. Silvestro je postao kardinal 1603, kada mu je bilo samo šesnaest godina. Najveći dio života proveo je u Ravenni pomažući stricu Pietru, koji je nakon smrti Klementa VIII. god. 1605. došao u nemilost pape Pavla V. Za života nije imao veliku moć, no bio je na glasu kao poticatelj učenja mnogih jezika, osobito slavenskih, a neke je od njih naučio do savršenstva.

Prijepis Držićevih djela što ga je 1840. načinio Ivan Kukuljević Sakcinski (Cvětje Pěsnikah Ilirskih) sadrži drame Tirena, Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena, dvadeset pet pjesama, ali nema u njemu posvete Marin Držić svojim prijateljem, Novele od Stanca te drugoga prologa Tirene. Ako se zanemari drukčiji redoslijed sastavaka nego u izdanju Držićevih djela iz 1607 – s kojim je Kukuljevićev prijepis u vezi – rukopis je zanimljiv zato što potvrđuje – a nakon otkrića venecijanskoga izdanja Tirene  iz 1551 – da je prepisivač poznavao ili to izdanje ili neki prijepis načinjen po njemu zato što u njegovu prijepisu naslova Tirene stoji: Tirena komedija, spjevana po Marinu Držiću u Dubrovniku, prikazana prid Dvorom godišta 1548., u kojoj ulazi bojni način od moreške i tanac na način pastijerski (izdanje iz 1551: Tirena, komedija Marina Držića, prikazana u Dubrovniku godišta MDXLVIII, u kojoj ulazi boj na način od moreške i tanac na način pastirski). Kukuljevićev prijepis ne sadrži posvetu Vlahu Jeronimovu Držiću – koja u izdanju iz 1607. prethodi posveti Marinu Ivanovu Puciću – ali sadrži posvetu koju izdanje iz 1607. nema: Prisvijetlomu i pripoštovanomu gospodinu i gospodaru mojemu, gospodinu Silvestru Aldobrandinu, kardinalu cesarovomu. Posvetu je napisao Maroje Vodopija i datirao ju »u Dubrovniku na 20. aprila 1607«. U njoj s divljenjem govori kako je Aldobrandini tako dobro naučio slovinski jezik da može njime »kako istijem materinijem, govoriti«. Da bi mu se odužio, Vodopija je odlučio »ovu pripovijes pastijersku, složenu od dobre uspomene po Marinu Držiću dobre uspomene, dat (…) iznova na svitlos i vašemu je P. G. prikazati«. Vodopijinu posvetu poznajemo samo iz Kukuljevićeva rukopisa, a nepoznato je otkuda ju je on prepisao. Milan Rešetar je nagađao da je Kukuljević bio u posjedu rukopisa po kojem je Francesco Bariletto tiskao Držićeva djela 1607, odn. da je te godine htio prirediti novo izdanje Tirene (»hotio sam je drugi put nadvor izvesti«), posvećeno upravo kardinalu Aldobrandiniju. Druga je mogućnost da je Bariletto »htio da kardinalu prikaže samo jedan rukopisni, po svoj prilici kaligrafski napisani egzemplar toga Držićeva izdańa« (Djela Marina Držića, 1930).

Autor: Slobodan P. Novak