ADON

Tizian Venera i Adon

Tizian, Venera i Adon, oko 1550, Rim, Galleria Nazionale d’Arte Antica

ADON, lik u drami Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena.

Pojavljuje se u šestom i sedmom prizoru. Držić mu je dodijelio kompetencije koje tradicionalno posjeduje vila: lijepi se mladić umorio u lovu pa je sjeo otpočinuti; vile tako traže njega, a ne on njih. Tuži se kako je izgubio društvo, a nije mu u blizini čak ni pas. Želio bi da naiđe koja vila, a u njegovoj želji ima ponešto erotske žudnje:

»Daj da ka izide od vila ke mene
po gori svud slide cić želje ljuvene!
Kojim sam njekad bio srdačca nemila,
vaj, sad bih svaku ktio za drúgu od vila,
kojoj bih truđahan u pustoj dubravi
srjed krila sladak san zaspao na travi«
(6, s. 272–277).

Obraća se prirodi da mu pomogne zaspati, što se ubrzo i dogodi, za koje ga vrijeme Kupido sveže. Kad se probudi, pokraj njega je Venere, koja mu ponudi slobodu, ali istodobno pita što će joj za to dati. Adon obeća vječno robovanje, pa kad ga božica odveže i u istom trenutku sveže svojom ljubavlju, on izgovori nekoliko ushićenih replika da će zauvijek biti njezin.

Autor: Milovan Tatarin